Od modne piste do vozačkog sjedišta autobusa dugog dvanaest metara i teškog gotovo 15 tona – životni put Marijane Pavlović danas služi kao primjer da karijerni zaokreti ponekad vode upravo tamo gdje se čovjek osjeća najsigurnije.

Rođena u Bosni i Hercegovini, Pavlović se u mladosti bavila manekenstvom, a kasnije je radila i kao uredska službenica za računalom. No nijedno od tih zanimanja nije je dugo zadržalo. Pravi poziv pronašla je za volanom.

Ljubav prema vožnji još iz djetinjstva

Prvi posao koji ju je, kako kaže, istinski očarao bio je vožnja manjeg autobusa s devet sjedišta za putničku kompaniju. Upravo tada su je kolege počele nagovarati da položi vozačku dozvolu za autobus.

Ljubav prema velikim vozilima nosi još iz djetinjstva. Njezin otac bio je vozač kamiona, a kao djevojčica sjedila bi mu u krilu dok je upravljao vozilom. Ogroman volan, prisjeća se, fascinirao ju je još tada.

Odgovornost na svakom kilometru

Danas Marijana Pavlović pet dana u sedmici vozi autobus kroz općinu Neunkirchen, prevozeći djecu i odrasle do njihovih odredišta. Tokom školskih dana, u autobusu se često nađe i do 80 djece, što posao čini posebno odgovornim.

Kako kaže, upravo je vožnja autobusa posao zbog kojeg bez problema ustaje i vrlo rano, ponekad već u 4:30 ujutro.

Prva žena u firmi za volanom

Vozački ispit položila je prije sedam godina, i to iz prvog pokušaja, uz maksimalan rezultat. Posebno je ponosna što je tada bila jedina žena na tečaju, ali i prva žena-vozačica u firmi RETTER Linien u Neunkirchenu.

U privatnom životu, ironično, vozi mali Fiat 600, automobil koji, kako se šali, gotovo stane u njezin autobus.

Najveći izazov zimi

Iako do sada nije imala prometnu nesreću, priznaje da posao nosi i izazove. Najzahtjevniji trenutci su zimi, kada treba postaviti lance za snijeg – posao koji može potrajati i do 40 minuta, dok putnici strpljivo čekaju.

S mrzovoljnim putnicima, kaže, najbolje se nosi jednostavnim osmijehom.

Žene za volanom ulijevaju sigurnost

Autobusna kompanija RETTER Linien danas zapošljava šest žena kao vozačice, a tim od ukupno 72 zaposlenika vodi direktorica Birgit Kropfreiter. Prema njenim riječima, žene i djeca se često osjećaju sigurnije kada je za volanom žena.

Iz iskustva ističe da su vozačice često fleksibilnije, bolje u obavljanju više zadataka istovremeno i imaju izražen osjećaj za putnike.

Priča Marijane Pavlović pokazuje da put do zadovoljstva u poslu ponekad vodi daleko od prvobitnih planova – ravno do vozačkog sjedišta autobusa.