Rutinska kontrola automobila na jednom od graničnih prijelaza između Bosne i Hercegovine i Hrvatske pretvorila se u višesatnu provjeru nakon što je službenik u putničkom koferu pronašao nekoliko potpuno novih mobilnih telefona, ali ono što je uslijedilo bilo je mnogo neobičnije od samog pronalaska uređaja.

Vozač koji je putovao prema Njemačkoj rekao je da telefoni nisu njegovi. Tvrdio je da mu je zatvoren kofer neposredno prije puta predao poznanik i zamolio ga da ga odnese njegovom bratu koji živi u Austriji.

Prema njegovim riječima, nije pitao što se nalazi unutra jer je čovjeka poznavao godinama.

Kada je službenik otvorio kofer, između uredno složene odjeće pronađeno je više kutija s elektroničkim uređajima. Vozač je u tom trenutku, prema ovoj priči, ostao vidno iznenađen i ponavljao da prvi put vidi sadržaj koji prevozi.

Kontrola se tada proširila na ostatak vozila.

Ispod rezervnog kotača pronađena je još jedna mala torba koju vozač također, navodno, nije prepoznao. U njoj nije bilo ničega zabranjenog, ali su pronađeni računi, nekoliko garancijskih listova i papiri s imenima osoba iz različitih europskih država.

Najveću pažnju privukao je telefonski broj napisan rukom na jednom od računa.

Vozač je zamoljen da otključa svoj telefon i provjeri poznaje li taj broj. Nakon nekoliko sekundi utvrđeno je da je isti kontakt spremljen u njegovom uređaju, ali pod potpuno drugim imenom.

Tada je počelo dodatno ispitivanje.

Muškarac je objasnio da broj pripada poznaniku koji mu je predao kofer, ali da ga je u telefonu prije nekoliko godina spremio pod nadimkom. Tvrdio je da nikada nije sudjelovao u prodaji robe niti je znao da se u automobilu nalazi išta što bi trebalo prijaviti.

Još veće iznenađenje uslijedilo je kada je otvorena jedna od kutija za koje se pretpostavljalo da sadrže mobilne telefone.

Unutra nije bio telefon.

Kutija je bila napunjena starim ključevima automobila različitih marki.

Vozač tada više nije znao objasniti što prevozi niti zbog čega bi mu poznanik poslao desetak automobilskih ključeva preko granice.

Porodica koja je s njim putovala cijelo vrijeme sjedila je u automobilu, uvjerena da će kontrola trajati nekoliko minuta. Umjesto toga, putovanje je zaustavljeno dok se nije utvrdilo porijeklo stvari pronađenih u vozilu.

Najneugodniji trenutak za vozača bio je kada je shvatio da, bez obzira na to je li znao što se nalazi u koferu, upravo je on preko granice prevozio stvari koje mu je predao netko drugi.

Priča je još jedan primjer zbog čega putnici nikada ne bi trebali prihvatiti zatvorene torbe, pakete ili kofere drugih osoba bez potpunog uvida u njihov sadržaj.

Na granici objašnjenje da je nešto „samo poslano po nekome“ može otvoriti mnogo ozbiljnija pitanja nego što putnik očekuje.