Švedske migracione vlasti deportovale su u Bosnu i Hercegovinu četverogodišnjeg Raifa Terzića, dječaka s poteškoćama u razvoju rođenog u Malmöu, iako mu roditelji i braća imaju švedsko državljanstvo ili stalni boravak. Odluka je izazvala snažne reakcije javnosti i otvorila pitanje rigidnosti migracione politike prema najranjivijima.

Raif Terzić rođen je 2021. godine u Švedskoj, ali po rođenju nije stekao državljanstvo jer ga tada nisu imali ni njegov otac Haris Terzić ni majka Nicole Eriksson. Otac je nekoliko mjeseci kasnije dobio švedsko državljanstvo, dok je majka već ranije imala stalni boravak, no to nije bilo dovoljno da i Raif dobije isti status.

Dva zahtjeva, dvije odbijenice

Roditelji su u dva navrata podnijeli zahtjev za švedsko državljanstvo za sina, ali ih je Migraciona uprava oba puta odbila. Odbijen je i zahtjev za trajni boravak. Kao obrazloženje navedeno je da dijete najprije mora steći državljanstvo Bosne i Hercegovine, prema državljanstvu oca u trenutku rođenja, pa tek potom ponovo aplicirati za boravak ili državljanstvo u Švedskoj.

U novembru prošle godine Harisu Terziću je na sastanku u Migracionoj upravi saopćeno da je odluka konačna i da se Raif mora protjerati u Bosnu i Hercegovinu, zemlju s kojom do tada nije imao nikakvu stvarnu vezu. Ostali članovi porodice zadržali su svoj status, a prema službenom tumačenju, dječak je Švedsku trebalo da napusti sam.

Bez prava i zaštite u zemlji rođenja

U trenutku deportacije Raif je ostao bez dječjeg dodatka, zdravstvenog osiguranja, prava na rehabilitaciju zbog poremećaja iz autističnog spektra i bez mjesta u vrtiću. Dječak ima četiri godine, ne govori, nije samostalan i još uvijek koristi pelene, što cijeli slučaj čini posebno osjetljivim.

Njegovu priču prvi je objavio švedski dnevni list Sydsvenskan, a potom su se uključili i drugi mediji. Otac Haris je izjavio da je vjerovao kako će razgovor s vlastima dovesti do rješenja, ali je umjesto toga porodica suočena s potpunim slomom.

Pasoš BiH i novi šok

Roditelji su, shvativši da nemaju izbora, zatražili bosanskohercegovačko državljanstvo za Raifa. Dječak je u novembru 2025. godine dobio pasoš BiH, nakon čega se s ocem vratio u Malmö kao turist, s pravom boravka od 90 dana. Porodica je odmah ponovo podnijela zahtjev za trajni boravak, ali je uslijedilo novo razočaranje.

Odluka se, prema informacijama Migracione uprave, može čekati od tri do devet mjeseci, a za to vrijeme Raif ne smije boraviti u Švedskoj. U Bosni i Hercegovini ima samo 84-godišnju nanu, koja nije u mogućnosti da se brine o njemu. Kao jedino privremeno rješenje nametnulo se bolno razdvajanje porodice, uz službeno obrazloženje da se „porodični život može odvijati i izvan Švedske“.

Suze pred vratima vrtića

Majka Nicole svakodnevno s Raifom i njegovim mlađim bratom Amarom dolazi do vrtića u Malmöu. Amar je rođen nakon što je otac dobio švedsko državljanstvo i automatski je postao švedski državljanin. Raif, međutim, više ne smije ući.

„U vrtiću mu je bilo lijepo. Najteže mi je kada vidim suze u njegovim očima dok stojimo pred vratima u koja on više ne smije“, rekla je Nicole Eriksson za Sydsvenskan.

Slučaj četverogodišnjeg Raifa otvorio je ozbiljna pitanja o granicama birokratije, pravu djeteta na porodični život i odgovornosti države prema djeci s posebnim potrebama.