Prenošenje urne s pepelom preminule osobe preko državne granice jedna je od onih situacija o kojima većina ljudi počne razmišljati tek kada se s njom lično susretne.

Tada se obično pojavi isto pitanje: može li član porodice jednostavno staviti urnu u automobil i krenuti prema Bosni i Hercegovini ili drugoj državi? Odgovor nije isti za svaku granicu, a posebno je zanimljiva razlika između pravila Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Kada se urna s pepelom umrle osobe prenosi u Hrvatsku, procedura je znatno jednostavnija nego kod prijevoza tijela pokojnika. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske izričito navodi da se prijenos urne s pepelom umrle osobe obavlja bez sprovodnice.

Međutim, to ne znači da se urna može prenijeti bez ikakvog dokumenta. Potrebna je potvrda krematorija, koja se prilikom ulaska u Hrvatsku daje na uvid policijskim službenicima. Za sam prijenos urne nije potrebno prethodno obraćanje hrvatskom veleposlanstvu ili generalnom konzulatu.

Upravo se tu krije pravilo koje mnogi putnici ne znaju. Za prijevoz tijela pokojnika u Hrvatsku u pravilu postoji posebna procedura i sprovodnica, dok se kod kremiranih posmrtnih ostataka primjenjuje jednostavniji režim. Ipak, urna nije običan predmet u putničkoj prtljazi.

Dokument krematorija služi kao službena potvrda o tome čiji se posmrtni ostaci nalaze u urni i na temelju čega se ona prenosi preko granice. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova na svojim konzularnim stranicama upravo potvrdu o kremiranju navodi kao dokument koji treba predočiti.

Situacija postaje mnogo zanimljivija kada je krajnje odredište Bosna i Hercegovina. Službene informacije diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH pokazuju da se za prijenos posmrtnih ostataka u Bosnu i Hercegovinu pojam sprovodnice odnosi i na tijelo i na urnu. Ambasada Bosne i Hercegovine izričito navodi da zahtjev za izdavanje sprovodnice radi prijenosa posmrtnih ostataka, odnosno tijela ili urne, podnosi rodbina preminulog ili predstavnik pogrebnog preduzeća kojeg je porodica ovlastila.

To praktično znači da osoba koja, primjerice, urnu prevozi iz Njemačke, Austrije, Slovenije ili neke druge države prema Bosni i Hercegovini ne bi trebala pretpostaviti da je potvrda krematorija dovoljna samo zato što je s njom moguće ući u Hrvatsku. Hrvatska može imati jedan režim za ulazak ili tranzit, dok država u koju se urna konačno unosi može zahtijevati dodatnu dokumentaciju. Evropska unija također upozorava da države imaju vlastita pravila za prijavu smrti i repatrijaciju posmrtnih ostataka te da postupci nisu potpuno jedinstveni na nivou cijele EU.

Prema informacijama Ambasade BiH, kod izdavanja sprovodnice za državljanina Bosne i Hercegovine koji je umro prirodnom smrću traže se dokumenti kojima se potvrđuju identitet preminulog, činjenica i okolnosti smrti, kao i mjesto ukopa. Među traženim podacima mogu biti i podaci o vozilu, vozaču te graničnom prijelazu preko kojeg će posmrtni ostaci biti uneseni u Bosnu i Hercegovinu. Ako je riječ o specifičnim slučajevima, poput smrti od zarazne bolesti, ekshumacije ili prijevoza stranog državljanina, mogu biti potrebne i dodatne saglasnosti nadležnih institucija u BiH.

Zbog toga je posebno rizična pretpostavka da je „urna samo pepeo“ i da policiju ili carinu na granici neće zanimati šta se nalazi u vozilu. Čak i kada određena država ne traži klasičnu sprovodnicu, dokumentacija koja povezuje urnu s preminulom osobom ima ključnu ulogu. U hrvatskom slučaju to je potvrda krematorija, dok BiH za prijenos posmrtnih ostataka radi sahrane ima vlastiti postupak izdavanja sprovodnice.

Još jedna česta zabuna nastaje kod tranzita. Osoba može krenuti, primjerice, iz Austrije prema BiH i proći kroz Sloveniju i Hrvatsku. Činjenica da se kroz jednu državu prolazi bez posebne nacionalne sprovodnice ne znači automatski da su ispunjeni uslovi države konačnog odredišta. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova navodi da za provoz umrle osobe preko teritorije Hrvatske nije potrebna hrvatska sprovodnica, dok za urnu posebno propisuje obavezu posjedovanja potvrde krematorija.

Posebnu pažnju treba obratiti i na putovanje avionom. Državna pravila o prelasku granice samo su jedan dio procedure, jer aviokompanije mogu imati vlastita pravila o načinu pakovanja, prijavi i prijevozu urne. Zbog toga dokument koji je dovoljan policiji na granici ne mora sam po sebi biti dovoljan prijevozniku. Kod cestovnog putovanja taj dodatni sloj pravila aviokompanije ne postoji, ali ostaju propisi država kroz koje se putuje i države u koju se urna unosi.

Praksa diplomatskih predstavništava BiH pokazuje i koliko je važno unaprijed znati gdje će pokojnik biti ukopan. U službenim uputama za izdavanje sprovodnice pojavljuje se potvrda o osiguranom ukopnom mjestu, a u određenim postupcima traže se i informacije o mjestu, općini i groblju u Bosni i Hercegovini.

Zanimljivo je da upravo na ovom primjeru jedna od manje poznatih graničnih procedura pokazuje koliko se pravila mogu razlikovati na samo nekoliko stotina kilometara. Za ulazak urne u Hrvatsku sprovodnica prema službenim hrvatskim informacijama nije potrebna, ali potvrda krematorija jeste. Kada se posmrtni ostaci prenose radi sahrane u Bosnu i Hercegovinu, službene konzularne upute BiH urnu izričito svrstavaju u posmrtne ostatke za čiji se prijenos izdaje sprovodnica.