Bosna i Hercegovina se posljednjih godina sve ozbiljnije suočava s nedostatkom radne snage. Odlazak domaćih radnika u zemlje Evropske unije ostavio je prazna mjesta u građevinarstvu, ugostiteljstvu, trgovini, prerađivačkoj industriji i uslužnim djelatnostima, pa poslodavci sve češće radnike traže daleko izvan granica BiH.

Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, tokom 2025. godine u Bosni i Hercegovini izdato je ukupno 6.702 važeće radne dozvole stranim državljanima. Najviše dozvola dobili su radnici iz Indije, Nepala, Turske, Srbije, Bangladeša i Kine.

Za mnoge od njih BiH je prva evropska zemlja u kojoj rade. Dolaze s nadom da će zaraditi više nego u domovini, pomoći porodici i upoznati drugačiji način života. Ipak, stvarnost nije uvijek onakva kakvu su zamišljali.

Među stranim radnicima je i Jogi iz Nepala, koji u BiH radi kao konobar. Kaže da mu je ovo prvi put da je napustio svoju zemlju i otišao tako daleko od kuće.

“Ovdje radim kao konobar. Lijepo se slažem s kolegama, svi su jako dobri. Ovo je prvi put da napuštam svoju rodnu zemlju. Otišao sam daleko i započeo novi život”, kaže Jogi.

Na drugom kraju BiH, na Majevici, radi Žan Đi Un iz Kine. Rodnu zemlju zamijenio je gradilištem na nadmorskoj visini od oko 850 metara. Mjeri, armira, zida, šaluje, nadgleda radove i postavlja konstrukciju.

BiH mu, međutim, nije prvi radni susret. Kaže da je ranije radio na izgradnji mini hidroelektrane Ulog.

“Sviđa mi se okruženje ovdje. Radio sam godinu i po dana ranije na izgradnji mini hidroelektrane Ulog. Bilo mi je lijepo, pa sam opet izabrao BiH za rad”, govori Žan Đi Un.

Među kineskim radnicima ima i onih koji su došli iz radoznalosti, na nagovor prijatelja, ali su nakon dolaska shvatili da život u inostranstvu nije uvijek lak.

“Imam 22 godine, dolazim iz kineske provincije Henan. Došao sam ovdje na nagovor prijatelja. Imao sam veliku želju da upoznam život van Kine. Drug koji je ranije radio preporučio mi je da se zaposlim ovdje, rekao je da je sve super, pa sam iz radoznalosti i ja krenuo. Iskreno, malo sam se razočarao. Nadao sam se da ću više zarađivati”, kaže Žan Dminc Huel za BN.

Njegova rečenica dobro opisuje sudbinu mnogih stranih radnika. Dolaze trbuhom za kruhom, ali se brzo susretnu s realnošću: rad je težak, udaljenost od porodice velika, a zarada često manja od očekivane.

Ipak, ima i onih kojima je BiH postala dom. Šemi i njezin suprug Alju iz Kine su u Bosnu i Hercegovinu došli prije 24 godine. Tu su osnovali porodicu i dobili sina. Njihov sin Vanc, danas dvadesetogodišnjak, radi s roditeljima u prodavnici kineske robe.

Njihova priča pokazuje da strani radnici u BiH nisu samo prolaznici. Neki ovdje ostaju, osnivaju porodice, otvaraju poslove i postaju dio lokalne zajednice.

Većina stranih radnika uredno radi, poštuje ugovore i pokušava se uklopiti u novu sredinu. Poslodavci ih angažuju jer domaćih radnika nema dovoljno, posebno za poslove koje mnogi više ne žele raditi za ponuđene plate.

Najviše stranih radnika u BiH zaposleno je u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, trgovini, ugostiteljstvu, hotelijerstvu i uslužnim djelatnostima. Upravo su to sektori u kojima se najviše osjeti odlazak domaćih radnika prema Njemačkoj, Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj.

Međutim, dolazak radnika iz dalekih zemalja otvara i nova pitanja. Jedno od njih je da li svi dolaze isključivo zbog posla ili pojedinima radna dozvola u BiH služi kao prvi korak prema odlasku u zemlje Evropske unije.

Takve sumnje posebno se pojavljuju kada radnici ubrzo nakon dolaska napuste radno mjesto ili nestanu iz evidencija poslodavaca. Zbog toga nadležne institucije sve više moraju voditi računa ne samo o izdavanju dozvola, nego i o kontroli stvarnog boravka, uslova rada i poštivanja zakona.

Za BiH je ovo nova realnost. Zemlja iz koje su ljudi godinama odlazili sada i sama uvozi radnu snagu. Na gradilištima, u restoranima, hotelima, fabrikama i trgovinama sve češće se mogu čuti jezici iz Azije i drugih dijelova svijeta.

To pokazuje koliko se tržište rada promijenilo. Dok domaći radnici traže bolje plate u Evropskoj uniji, BiH radnu snagu pronalazi u zemljama gdje ljudi također traže bolju priliku za život.

Priče Jogija, Žana i kineske porodice koja je već više od dvije decenije u BiH pokazuju da iza statistike ne stoje samo brojevi. Iza svake radne dozvole je čovjek koji je napustio dom, porodicu i poznati život, nadajući se da će negdje daleko pronaći bolju budućnost.

Neki je pronađu. Neki se razočaraju. Ali svi oni pokazuju da se Bosna i Hercegovina, htjela to priznati ili ne, već mijenja u zemlju u kojoj strani radnici postaju sve vidljiviji dio svakodnevice.