Ljetne gužve na autoputevima donose haos, stres i nervozu među vozače. I dok neki voze po pravilima, drugi krše osnovna pravila saobraćajne kulture bez ikakvih posljedica. Vožnja u lijevoj traci bez razloga, preticanje desnom, agresivno “blicanje” ili slalom vožnja postali su svakodnevica na putu prema Jadranu. Međutim, postavlja se pitanje: gdje je policija u svemu tome i zašto se ovakvi prekršaji tako rijetko kažnjavaju?
“Kampiranje” u lijevoj traci – iritantno, ali često nekažnjivo
Jedan od najčešćih izvora frustracije na autoputu su vozači koji ne napuštaju lijevu, preticajnu traku, iako voze ispod ograničenja brzine i iza sebe stvaraju kolonu. Iako iritantno, ovakvo ponašanje najčešće nije protivzakonito. Naime, Zakon o sigurnosti saobraćaja propisuje da se vozila trebaju kretati krajnjom desnom trakom, osim kada je ona zakrčena. Zakonski se “kolona” definira kao niz od najmanje tri vozila u istom smjeru, pa se tokom ljetnih gužvi desna traka gotovo uvijek smatra zakrčenom. To ostavlja prostora za legalno zadržavanje u lijevoj traci.
Preticanje desnom trakom – opasno, ali bez kazne
Iako je preticanje desnom trakom na autoputu izrazito rizično, naročito kada je saobraćaj gust, zakon za taj manevar ne predviđa nikakvu kaznu. Policija, čak i kad svjedoči takvom postupku, nema pravni osnov da sankcioniše vozača. Sve što mogu učiniti jeste zaustaviti ga i upozoriti da to više ne radi.
“Blicanje” i slalom vožnja prolaze nekažnjeno zbog nedostatka nadzora
Vozači koji agresivno blicaju dugim svjetlima kako bi požurili druge ili voze slalom između traka rijetko budu kažnjeni. Razlog za to nije tolerancija, već činjenica da na autoputevima gotovo da nema policijskih kamera, a šansa da presretač naiđe u pravom trenutku je minimalna.
Primjer iz 2022. to jasno ilustrira – do kraja maja napisano je svega 64 kazne za ove vrste prekršaja.
Policija sputana zakonima i opremom
Policija često ima “vezane ruke” – ni zakon ni oprema im ne omogućavaju efikasno djelovanje. Naprimjer, uređaji za mjerenje razmaka između vozila nisu dostupni, pa je dokazivanje prekršaja dodatno otežano. Ministarstvo unutrašnjih poslova pokušalo je riješiti dio problema izmjenom pravilnika, ali postupak dokazivanja i dalje je tehnički i vremenski zahtjevan.
Zaključak: Nered bez lijeka
Dok vozači traže pravdu i red na autoputu, realnost je da ih zakon i sistem često iznevjere. Bez jasnih zakonskih rješenja i adekvatne opreme za nadzor, mnogi opasni prekršaji prolaze nekažnjeno. Do tada, vozači će i dalje voziti kroz nered, frustraciju i potencijalne opasnosti – posebno tokom ljetne selidbe na Jadran, kada gužve dosegnu vrhunac.
