U slučajevima predviđenim zakonom, radnik je dužan da pored redovnog rada obavlja i prekovremeni rad. Važno je znati da postoje ograničenja za prekovremeni rad kojih i poslodavci i zaposleni često nisu svjesni.

Kada poslodavac može naložiti radniku prekovremeni rad, kako ili na koji način poslodavac mora da odredi prekovremeni rad i kada i kome prekovremeni rad nije potreban.

Kada se može raditi prekovremeni rad?
Na zahtjev poslodavca, zaposleni je dužan da radi prekovremeno – prekovremeno:

1.  u slučajevima izuzetno povećanog obima posla,
2. ako je potrebno nastaviti rad ili proizvodni proces radi sprječavanja materijalne štete ili opasnosti po život i zdravlje ljudi,
3. ako je potrebno spriječiti kvar radnih resursa koji bi doveo do prekida rada,
4. ako je to potrebno radi osiguranja sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti saobraćaja,
5. u drugim izuzetnim, hitnim i nepredviđenim slučajevima utvrđenim zakonom ili kolektivnim ugovorom na nivou djelatnosti.

Kako poslodavac treba da odredi prekovremeni rad?
Poslodavac je dužan da zaposleniku naloži prekovremeni rad pismeno i prije početka rada.

Izuzetno, poslodavac može naručiti prekovremeni rad i usmeno, ali samo ako zbog prirode posla ili neophodnosti obavljanja prekovremenog rada nije moguće zaposleniku da naloži prekovremeni rad pismenim putem prije početka rada.

Međutim, u ovom slučaju poslodavac je dužan da pismeni nalog zaposleniku uruči naknadno, najkasnije do kraja radne sedmice nakon završenog prekovremenog rada.

Ograničenja prekovremenog rada
Prekovremeni rad se ne može uvesti ako se rad može obavljati sa punim radnim vremenom uz odgovarajuću organizaciju i podjelu posla, raspodjelu radnog vremena uvođenjem novih smjena ili zapošljavanjem novih radnika.

Prekovremeni rad može trajati najviše osam sati sedmično, najviše 20 sati mjesečno i najviše 170 sati godišnje.

Radni dan može trajati najviše deset sati. Dnevni, sedmični i mjesečni rok može se uzeti u obzir kao prosječan rok u periodu određenom zakonom ili kolektivnim ugovorom i ne može biti duži od šest mjeseci.

Uz saglasnost zaposlenog, prekovremeni rad može trajati i duže od godišnjeg roka iz prethodnog stava, ali ukupno najviše 230 sati godišnje. U slučaju naručivanja prekovremenog rada koji prelazi 170 sati godišnje, poslodavac mora pribaviti pismenu saglasnost zaposlenog.

U slučaju odbijanja pismene saglasnosti iz prethodnog stava, zaposleni ne smije biti izložen nepovoljnim posljedicama u radnom odnosu.

Zaposleni je dužan da obavlja poslove preko punog ili ugovorenog kraćeg radnog vremena u skladu sa ugovorom o radu ili druge poslove koji se odnose na otklanjanje ili sprečavanje posledica, u slučaju elementarne nepogode ili druge nepogode ili kada se ova nesreća neposredno očekuje. Takav rad može trajati onoliko dugo koliko je potrebno za spašavanje ljudskih života, zaštitu zdravlja ljudi ili sprječavanje materijalne štete.

Ko može odbiti prekovremeni rad?
Poslodavac ne može izreći prekovremeni rad:

1. radniku u skladu sa odredbama ovog zakona zbog zaštite trudnoće i roditeljstva (član 185.),
starijem radniku (član 199),
2. zaposlenom koji još nije navršio 18 godina života,
3. zaposlenom koji bi, prema pisanom mišljenju ljekara medicine rada, sastavljenom po mišljenju ličnog ljekara, zbog takvog rada moglo doći do pogoršanja zdravstvenog stanja,
4. radnik čije je puno radno vrijeme kraće od 36 sati sedmično zbog rada na radnom mjestu na kojem postoji veća opasnost od povrede ili narušavanja zdravlja u skladu sa članom 143. trećim ovog zakona,
5. zaposlenom koji radi sa nepunim radnim vremenom u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, propisima o zdravstvenom osiguranju ili drugim propisima.

Zaštita roditelja od prekovremenog rada
Poslodavac može naložiti zaposlenom koji se brine o djetetu do tri godine života da obavlja prekovremeni ili noćni rad samo uz njegovu prethodnu pismenu saglasnost.

Isto tako, u trudnoći i još godinu dana nakon porođaja, odnosno tokom čitavog perioda dok doji, radnica ne smije obavljati prekovremeni rad ili rad noću, ako procjenom rizika takvog rada predstavlja opasnost po njeno zdravlje ili zdravlje djeteta.

Prekovremeni ili noćni rad može se, uz saglasnost, dodeliti i samohranom roditelju koji njeguje i štiti dijete mlađe od sedam godina ili teško bolesno dijete ili dijete kome je potrebna posebna njega i zaštita u skladu sa propisima kojima se uređuju porodična davanja, i koji živi sam sa djetetom.

Zaštita starijih radnika od prekovremenog rada
Starijem radniku, odnosno radniku starijem od 55 godina, poslodavac ne može bez njegove pismene saglasnosti nametnuti prekovremeni ili noćni rad.

izvor: informiran.si