Nekadašnjih 100 konvertibilnih maraka u Bosni i Hercegovini značilo je punu potrošačku korpu, nekoliko dana bezbrižne kupovine i osjećaj da se s tim iznosom može „normalno“ pregurati sedmica.
Danas, isti novac sve češće nestane već nakon jedne posjete marketu, ostavljajući građane s pitanjem gdje je otišla kupovna moć i kako smo došli u situaciju da 100 KM više ne vrijedi ni približno kao prije.
Prije desetak godina, za 100 maraka u BiH mogla se obaviti ozbiljna sedmična kupovina. U kolica su stajali kilogram mesa, cijelo pile, nekoliko litara mlijeka, ulje, brašno, šećer, riža, povrće, voće, deterdžent, sredstva za čišćenje, pa čak i poneka slatkiša za djecu. Nakon plaćanja, mnogima bi ostalo još novca za kafu u gradu ili gorivo za nekoliko dana vožnje. Taj iznos bio je dovoljan da porodica osjeti barem privid financijske sigurnosti.
Danas je slika potpuno drugačija. Sa 100 KM u prodavnici se mora birati, vagati i odricati. Jedan odlazak u market često se svede na osnovne namirnice: nekoliko kilograma brašna i riže, ulje, mlijeko, jaja i nešto povrća. Meso je postalo luksuz, a ako se i nađe u korpi, često znači da se odustaje od nečeg drugog. Deterdženti i sredstva za higijenu kupuju se rjeđe ili se traže najjeftinije varijante, dok su slatkiši i „neobavezne“ namirnice prve koje se izbacuju.
Rast cijena posebno se osjeti kod svakodnevnih troškova. Gorivo koje se nekada moglo natočiti za sedamdesetak maraka danas često „proguta“ cijelu stotinu, i to bez punog rezervoara. Računi za struju, vodu i grijanje sve više opterećuju kućni budžet, a 100 KM koje su ranije mogle pokriti veći dio mjesečnih režija danas često nisu dovoljne ni za jednu stavku u potpunosti.
Inflacija je promijenila i navike građana. Kupovina se planira unaprijed, prate se akcije i popusti, a mnogi priznaju da više ne kupuju ono što žele, već isključivo ono što moraju. Pojam „pune korpe“ za 100 KM postao je simbol nekog prošlog vremena, dok se današnja realnost svodi na preživljavanje od plate do plate.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da plate i penzije nisu rasle istim tempom kao cijene. Dok troškovi hrane, energenata i osnovnih usluga konstantno rastu, primanja velikog broja građana ostaju ista ili se povećavaju minimalno, nedovoljno da prate stvarne životne potrebe. Tako 100 maraka danas ne predstavlja mjeru komfora, već podsjetnik na to koliko se život u Bosni i Hercegovini u kratkom vremenu promijenio.
Poređenje nekadašnje i današnje vrijednosti 100 KM najbolje pokazuje koliko je inflacija „pojela“ standard građana.
Ono što je nekada bilo dovoljno za sedmicu, danas jedva pokriva jedan dan osnovnih troškova. Za mnoge porodice to nije samo ekonomsko pitanje, već svakodnevna borba da se zadrži dostojanstvo i normalan život u sve skupljoj stvarnosti.
