Profesionalni vozači kamiona redoviti tjedni odmor od najmanje 45 sati ne smiju provoditi u kabini vozila, čak ni kada je kamion opremljen krevetom, grijanjem i drugim uslovima za višednevni boravak. Umjesto toga, moraju koristiti odgovarajući smještaj s primjerenim prostorom za spavanje i sanitarnim čvorom, a trošak smještaja zaposlenog vozača mora snositi poslodavac.
Iako se ovo pravilo u javnosti često predstavlja kao novost, zabrana nije uvedena tek sada. Sud Evropske unije još je krajem 2017. godine potvrdio da se redoviti tjedni odmor ne smije koristiti u kabini kamiona, dok su pravila kroz Paket mobilnosti 2020. godine dodatno precizirana, uključujući obavezu odgovarajućeg smještaja i plaćanje troškova od poslodavca.
“Radi se o propisima koji su iz tzv. paketa mobilnosti EU-a, kojim se nastoje osigurati bolji uvjeti za vozače i poštenija tržišna utakmica za prijevoznike. To podrazumijeva između ostalog i da vozači neće moći redovite odmore raditi u vozilima koja su opremljena ležajem”, objasnio je Miljenko Gočin iz Sindikata hrvatskog vozača.
Zabrana se ne odnosi na svaki odmor. Vozač i dalje može dnevni odmor ili skraćeni tjedni odmor od najmanje 24 sata provesti u kamionu, pod uslovom da vozilo miruje i ima odgovarajuće ležajeve za svakog vozača. Iz kabine su isključeni redoviti tjedni odmor od najmanje 45 sati i odmor duži od 45 sati koji se koristi kao nadoknada za ranije skraćeni odmor.
Propisi ne određuju da vozač obavezno mora spavati baš u hotelu. Evropska komisija navodi da odgovarajući smještaj može biti hotel, motel, iznajmljeni apartman ili privatna kuća, ali mora imati primjeren prostor za spavanje, sanitarne uslove i dovoljno privatnosti.
Upravo tu nastaju problemi na koje upozoravaju vozači i prijevoznici. Smještaj u blizini velikih kamionskih parkirališta često je ograničen, udaljen od vozila ili ne nudi uslove koji bi se mogli smatrati stvarnim poboljšanjem u odnosu na dobro opremljenu kabinu.
“Neki su vozači primijetili da više puta dolaze u nekakav motel gdje je to jako mizerno, mislim dosta prljavo. Nemaju baš nekakve uvjete unutra, a moraju unutra raditi pauzu”, ispričao je Branko Trstenjački iz Udruge cestovnih prijevoznika za Dnevnik.
Poseban problem nastaje kada vozaču istekne dozvoljeno vrijeme vožnje, a na parkiralištu nema dostupnog smještaja. Tada mora ostaviti kamion i teret te pronaći hotel, motel ili drugi objekt koji se može nalaziti kilometrima dalje.
“Kada kamionu istječe radno vrijeme, vozač mora zaustaviti kamion na najbližem slobodnom parkingu. Ako taj parking nema smještaj, on mora ići možda desetak kilometara od svoga vozila kako bi prenoćio, odnosno radio tjedni odmor”, rekao je Dubravko Ćuk iz HUP Udruge poslodavaca prometa.
Takva situacija otvara i pitanje sigurnosti robe. Kod hladnjača je potrebno održavati propisanu temperaturu, dok vrijedni, osjetljivi i lako kvarljivi tereti ne mogu uvijek ostati bez nadzora. Vozači istovremeno nemaju pravo neograničeno produžiti vožnju samo zato što uz parking nije pronađen slobodan smještaj.
“Tu se postavlja pitanje sigurnosti tereta kod hladnjača, tu je pitanje temperature, tko će to nadzirati, što će biti s osjetljivom robom koja se prevozi. Postavlja se masa pitanja koja nisu riješena ovime”, rekao je Ćuk.
Evropski propisi predviđaju razvoj certificiranih sigurnih parkirališta s odgovarajućom rasvjetom, zaštitom od provala, sanitarnim prostorijama, mogućnošću kupovine hrane i pića, komunikacijskom vezom i električnim napajanjem. Međutim, sama uredba ne garantuje da će uz svako parkiralište postojati slobodan hotel ili drugi smještaj.
“Ni mi ni Europa nismo još 100 posto spremni na to. To je uredba koja nas obvezuje, kažnjavaju nas za to, a zapravo nema dovoljno smještaja za vozače koji bi vani trebali odraditi te pauze, u hotelima ili hostelima”, dodao je Trstenjački.
Važno je i da vozač tokom kasnije kontrole nije dužan pokazivati račun hotela ili drugi dokument kojim bi dokazivao gdje je proveo prethodni redoviti tjedni odmor. Prema objašnjenju Evropske komisije, vozač ili prijevoznik može biti kažnjen zbog odmora u kabini kada ga kontrolori zateknu da upravo koristi redoviti tjedni odmor u vozilu.
Kazne nisu jednake u cijeloj Evropskoj uniji. Svaka država članica određuje vlastite sankcije, koje moraju biti učinkovite, razmjerne težini prekršaja i dovoljno odvraćajuće. Zbog toga u pojedinim državama kazne mogu doseći nekoliko hiljada eura, ali ne postoji jedna jedinstvena kazna od 6.000 eura koja se automatski primjenjuje u svim članicama EU.
“To vam znači da ste u bilo kojem vremenu, i po ljeti i po zimi, 12 dana plus dva odmora, 14 dana u vozilu. Nemate osiguran smještaj niti se možete u većini slučajeva dok vozilo stoji ohladiti, da imate sanitarni čvor i ostalo”, kazao je Gočin.
Cilj evropskih pravila jeste smanjiti umor profesionalnih vozača, poboljšati njihove uslove rada i povećati sigurnost na cestama. Ipak, prijevoznici upozoravaju da bez dovoljnog broja sigurnih parkirališta i primjerenog smještaja primjena pravila može stvoriti nove probleme za vozače, kompanije i sigurnost tereta.
