Hrvatska i ovog ljeta ulazi u turističku sezonu s velikim problemom nedostatka radne snage. Prema procjenama, tokom ljetnih mjeseci bit će potrebno oko 65.000 sezonskih radnika, dok interes domaćih radnika za sezonske poslove iz godine u godinu opada. Zbog toga se sve veći broj poslodavaca okreće zapošljavanju radnika iz inostranstva.
Turizam i ugostiteljstvo i dalje su sektori koji zapošljavaju najveći broj sezonaca. Hoteli, restorani, kafići i turistički kompleksi širom hrvatske obale već mjesecima traže konobare, kuhare, pomoćno osoblje, recepcionere i druge radnike kako bi spremno dočekali vrhunac turističke sezone.
Istraživanje portala Posao.hr pokazalo je da čak 82 posto ispitanika ima iskustvo rada na sezonskim poslovima, dok je svega 18 posto navelo da nikada nije radilo sezonski posao. Najveći broj sezonaca radio je upravo u turizmu i ugostiteljstvu, dok su trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda također među djelatnostima koje tokom ljeta traže dodatne radnike.
Glavni razlog zbog kojeg se ljudi odlučuju na sezonski rad i dalje je mogućnost brže zarade. Više od polovine ispitanika navelo je da im je upravo finansijski motiv bio presudan pri prihvatanju sezonskog angažmana. Dio radnika sezonske poslove vidi i kao priliku za sticanje novih iskustava ili pronalazak zaposlenja nakon perioda nezaposlenosti.
Iako mnogi sezonci imaju pozitivna iskustva, istraživanje je pokazalo da postoje i brojni problemi koji prate ovu vrstu zaposlenja. Radnici najčešće ukazuju na dugo radno vrijeme, veliki broj prekovremenih sati, nedostatak slobodnih dana te nezadovoljavajuće uslove smještaja.
Posebno zabrinjava činjenica da veliki broj sezonskih radnika smatra kako njihova prava nisu dovoljno zaštićena. Mnogi ističu da bi poslodavci trebali ponuditi bolje plate, kvalitetniji smještaj i jasnije uslove rada kako bi privukli veći broj domaćih radnika.
Stručnjaci upozoravaju da će se problem nedostatka radne snage u hrvatskom turizmu nastaviti i narednih godina ukoliko se ne poboljšaju uslovi rada. Sve veći broj domaćih radnika pronalazi zaposlenje u drugim sektorima ili odlazi raditi u zemlje zapadne Evrope, dok turistički sektor sve više zavisi od radnika iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije, Nepala, Indije i drugih zemalja.
