Republika Hrvatska u posljednjem periodu pokazala je da se i složeni sistemski problemi mogu rješavati kada postoji politička volja, jasan cilj i razumijevanje potreba privrede. Dio mjera koje su najavljivane u oblasti transporta, tržišta rada i granične infrastrukture počeo je dobijati konkretan oblik, što je posebno važno za međunarodni drumski transport, logistiku i trgovinu.
Izmjenama Zakona o strancima u Hrvatskoj otvoren je prostor za efikasnije rješavanje pitanja profesionalnih vozača i izdavanja viza D. Time se želi doprinijeti stabilnosti tržišta rada i lakšem funkcionisanju međunarodnih transportnih operacija, posebno u vremenu kada se evropski sektor prevoza suočava s nedostatkom vozača, rastom troškova i sve složenijim pravilima.
Istovremeno, potpisivanjem novog sporazuma o graničnim prelazima između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske stvoreni su uslovi za uspostavljanje pet ključnih BIP pozicija: Izačić, Svilaj, Bijača, Gradiška i Kamensko. Za sektor transporta to nije samo administrativna promjena, nego potencijalno važan iskorak u svakodnevnom poslovanju.
Očekuje se da bi nova granična rješenja mogla rasteretiti postojeće prelaze, smanjiti vrijeme čekanja, ubrzati protok robe i poboljšati funkcionisanje lanaca snabdijevanja. Za prevoznike, špeditere, izvoznike i uvoznike svaka dodatna funkcionalna tačka na granici znači manji pritisak, bolju organizaciju ruta i veću predvidljivost poslovanja.
Viza D i nova granična infrastruktura zajedno mogu olakšati upravljanje ljudskim resursima u transportnim kompanijama. Posebno je važno pitanje pravila 90/180 dana, koje je godinama predstavljalo ozbiljan problem za vozače i firme koje rade međunarodni prevoz. Ako se procedure pojednostave i ubrzaju, kompanije će lakše planirati angažman vozača, smjene, rute i ugovorene poslove.
Nakon ovog primjera iz Hrvatske, potpuno je legitimno otvoriti pitanje šta je Bosna i Hercegovina uradila za vlastiti transportni sektor. Jer dok susjedne države prilagođavaju propise i infrastrukturu potrebama privrede, domaći prevoznici se i dalje suočavaju s nizom otvorenih problema koji direktno utiču na njihovu konkurentnost.
Jedno od ključnih pitanja je status drumskih prevoznika kao izvoznika usluga. Transportne kompanije iz Bosne i Hercegovine ostvaruju značajan dio izvoza usluga i predstavljaju važnu kariku u međunarodnoj trgovini, ali se njihov status u sistemu i dalje ne tretira na način koji bi odgovarao njihovom stvarnom doprinosu ekonomiji.
Otvoreno je i pitanje ujednačavanja dnevnica za profesionalne vozače i zaposlene u međunarodnom transportu na cijeloj teritoriji BiH. Neujednačena pravila stvaraju dodatnu nesigurnost kompanijama, otežavaju planiranje troškova i dovode do različitog tretmana radnika i poslodavaca unutar iste države.
Poseban problem predstavljaju podsticaji, odnosno njihov izostanak. Transportne i logističke kompanije iz Bosne i Hercegovine posluju na izuzetno konkurentnom evropskom tržištu, gdje se firme iz drugih država često oslanjaju na različite oblike poreskih olakšica, povrata dijela trošarina, digitalne sisteme i brže administrativne procedure. Bez sličnih mjera, domaći prevoznici ulaze u utakmicu s ozbiljnim zaostatkom.
Jedna od mjera o kojoj sektor dugo govori jeste povrat dijela trošarina na gorivo za međunarodne prevoznike, po uzoru na praksu u brojnim državama Evropske unije. U vremenu visokih cijena dizela, razlika od nekoliko desetina centi po litru može odlučivati o isplativosti posla, posebno kod kompanija koje svakodnevno voze duge međunarodne rute.
Digitalizacija je još jedno pitanje koje se više ne može odlagati. Uprava za indirektno oporezivanje BiH i druge nadležne institucije moraju razvijati pojednostavljene procedure, digitalno povezivanje i usklađivanje sa evropskim sistemima kao što su NCTS, ICS2, eFTI i drugi savremeni carinski alati. Bez toga BiH rizikuje da njene transportne kompanije postanu sporije, skuplje i manje konkurentne od firmi iz zemalja koje su već ušle u novu digitalnu fazu poslovanja.
Važan dio te priče je i razvoj AEO sistema, odnosno statusa ovlaštenog privrednog subjekta. Ako se ovaj institut ne koristi dovoljno i ako kompanijama ne donosi stvarne koristi u vidu bržih procedura, manje kontrole i efikasnijeg protoka robe, onda ostaje samo formalnost bez pravog efekta na međunarodnu trgovinu.
Prevoznici se godinama žale i na neujednačen rad carinskih i inspekcijskih službi. Različito radno vrijeme, različito tumačenje procedura i neujednačeno postupanje na terenu stvaraju dodatne troškove i zadržavanja. Za sektor u kojem vrijeme direktno znači novac, svaki sat čekanja na granici ili terminalu postaje ozbiljan poslovni problem.
Tu su i parafiskalna opterećenja. Licence, naknade, terminalski troškovi, administrativne takse i brojna druga davanja povećavaju troškove poslovanja, a često ne donose dodatnu vrijednost ni firmama ni državi. Zbog toga je potrebna ozbiljna analiza svih opterećenja koja snose drumski prevoznici.
Regulatorne reforme također moraju biti dio odgovora. Sektor traži modernizaciju propisa, mogućnost zapošljavanja profesionalnih vozača sa 18 godina starosti, digitalizaciju postupaka, moderniji sistem taksi i integrisani informacioni sistem kompatibilan s evropskim rješenjima. Bez takvih promjena, BiH će teško pratiti dinamiku evropskog transportnog tržišta.
Posebno važna tema su ljudski resursi. Digitalna transformacija transporta ne zavisi samo od softvera i novih platformi, nego i od ljudi koji ih znaju koristiti. Vozači, dispečeri, logistički operateri, špediteri i menadžeri moraju imati pristup novim znanjima i obukama. eCMR, eFTI, ICS2, NCTS, TMS, WMS, ERP i alati zasnovani na vještačkoj inteligenciji više nisu budućnost, nego realnost u kojoj transportne kompanije već posluju.
Ako obrazovni sistem i programi stručnog osposobljavanja ne budu pratili ove promjene, domaće firme će se suočiti s novim problemom: ne samo s nedostatkom vozača, nego i s nedostatkom kadrova koji razumiju digitalnu logistiku.
Postavlja se i pitanje dvostrukog opterećenja kroz različite postupke licenciranja i administrativne naknade. Ako kompanije za iste ili slične procese plaćaju više puta različitim nivoima vlasti, to ne povećava sigurnost ni kvalitet usluge, nego samo troškove poslovanja.
Hrvatska je pokazala da se reformski procesi mogu pokrenuti i završiti kada postoji jasna odluka. Novi BIP prelazi, prilagođavanje regulatornog okvira i rješenja za dio problema profesionalnih vozača pokazuju da država može odgovoriti na zahtjeve sektora kada ih prepozna kao ekonomski prioritet.
Sada je vrijeme da institucije Bosne i Hercegovine odgovore na pitanja koja privreda postavlja godinama. Transport i logistika nisu sporedna djelatnost, nego jedna od rijetkih razvojnih šansi koje BiH ima. Ovaj sektor povezuje domaću proizvodnju s evropskim tržištem, omogućava izvoz, puni budžete i zapošljava hiljade ljudi.
