Djevojčica Desanka Luković svakog jutra ustaje u 4 ujutro kako bi prepješačila 25 kilometara do škole.

Njen život se razlikuje od većine njenih vršnjaka i mnogo je teži, ali uprkos tome ona se ne bi mijenjala sa njima.

“Do škole putujem 25 kilometara, te kada pada snijeg dosta je teško, ali borim se da ostvarim dobre rezultate. Ovdje nije mnogo strašno, a viđala sam ja ovdje i vukove, medvjede, što nije za strah, kao što se ljudima čini. U svakom smislu, život nije lak i za sve treba volja i borba”, ističe ova djevojčica.

• Ona nastoji da u svakom aspektu pomogne svojim roditeljima i svom mlađem bratu.

“Nekome se sviđa da živi u gradu, nekome ne, ali ja volim selo i mjesto gdje živim. Ljeti je život dosta lakši, jer su dani duži”, rekla je Desanka.

Desanka je dodala da želi da ostane na planini Goliji i nema straha od onoga šta će vrijeme donijeti.

“Bog će svakome pomoći, pa i meni. Moja želja je bila da imam mnogo konja i ovaca, te da poljoprivreda bude moje zanimanje. Za sada imam devet konja i tri magarca. Postižem da sve uradim i ništa mi nije teško”, objašnjava Desanka.

Dodala je kako su joj u posjetu došle drugarice iz škole i ona je imala želju da im pokaže ljepotu netaknute prirode.

“U posjetu su mi jednom došle drugarice i svidjelo im se ovo mjesto. Kada su dolazile bila je zima i veliki snijeg, ali ih to nije spriječilo da budu kod mene. Kažu da bi ostale ovdje nekoliko dana, a sada da li bi ostale, to ne znam, jer težak je život, te jedino može uspjeti onaj koji voli životinje, poljoprivredu i svoju zemlju”, govori ova vrijedna djevojčica.

Istakla je da je najteže živjeti zimi jer se treba boriti sa snijegom i mećavom, ali ne želi odustati od svojih snova.

“Sada ću pomoći roditeljima, a za nekoliko godina imaću svoje domaćinstvo, koje će biti mnogo bogatije nego što je danas”, zaključila je Desanka.