Cijene dizela u Evropskoj uniji zabilježile su drugi uzastopni sedmični pad, ali to još ne znači kraj pritiska na sektor drumskog transporta. Prema najnovijim podacima koje je objavila IRU, prosječna cijena dizela u EU pala je na 1,863 eura po litru, što predstavlja smanjenje od 1,9 posto u odnosu na prethodnu sedmicu.

Za prevoznike je ovo kratkoročno olakšanje, ali ne i stvarno rješenje problema. Dizel je i dalje oko 14 posto skuplji nego krajem februara 2026. godine, dok su razlike među državama članicama EU i dalje velike. U praksi to znači da transportne kompanije moraju pažljivo planirati gdje će puniti gorivo, posebno na međunarodnim rutama.

Najskuplji dizel trenutno se plaća u Danskoj i Nizozemskoj, gdje cijena doseže 2,189 eura po litru. Visoke cijene bilježe i Finska, Belgija i Francuska, gdje se litar dizela kreće iznad dva eura. S druge strane, najniže cijene zabilježene su na Malti, u Poljskoj i Češkoj.

Razlika između najjeftinijeg i najskupljeg tržišta gotovo doseže jedan euro po litru. Za pojedinačne vozače to je značajna razlika, ali za transportne kompanije koje sedmično troše hiljade litara goriva to može odlučivati o zaradi, cijeni prevoza i konkurentnosti na tržištu.

Cijena sirove nafte Brent spustila se na oko 95 dolara po barelu, što je približno tri posto manje nego krajem maja. Ipak, tržište ostaje nestabilno, s čestim oscilacijama koje otežavaju planiranje troškova. Za prevoznike koji rade po unaprijed ugovorenim cijenama, svaka nova promjena cijene goriva direktno smanjuje profitabilnost.

Dodatni problem predstavlja činjenica da mnoge evropske države postepeno ukidaju privremene mjere podrške uvedene tokom energetske krize. U pojedinim zemljama već su istekle ili se preispituju subvencije, umanjenja akciza i poreske olakšice za gorivo. Ako se te mjere ne produže, prevoznici bi se mogli suočiti s novim poskupljenjem dizela.

Prema procjenama u transportnom sektoru, ukidanje državnih olakšica u pojedinim zemljama moglo bi podići cijene dizela za dodatnih 10 do 20 centi po litru. Takav rast bio bi posebno težak za male i srednje prevozničke firme, koje nemaju dovoljno prostora da sve troškove prebace na klijente.

Problem je u tome što cijene prevoza ne rastu istom brzinom kao troškovi goriva. Podaci IRU-a pokazuju da su ugovorene vozarine na najvećim evropskim tržištima porasle znatno sporije od troškova dizela, dok su spot cijene nešto fleksibilnije, ali i dalje nedovoljne da pokriju sav pritisak na prevoznike.

To znači da veliki dio dodatnih troškova i dalje ostaje na transportnim kompanijama. One istovremeno moraju pokrivati skuplje gorivo, veće troškove rada, nedostatak profesionalnih vozača, putarine, zadržavanja na granicama i sve složenije digitalne procedure u međunarodnom prometu robe.

Posebno su pogođene kompanije iz zemalja Zapadnog Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Domaći prevoznici rade na zahtjevnom evropskom tržištu, ali često nemaju isti nivo institucionalne podrške kao konkurenti iz država članica EU.

Za prevoznike iz BiH visoke cijene dizela dodatno otvaraju pitanje sistemske podrške sektoru. U transportnoj zajednici već duže vrijeme se govori o potrebi povrata dijela akciza na gorivo za međunarodni transport, priznavanju statusa izvoznika usluga, smanjenju parafiskalnih nameta i bržoj digitalizaciji procedura.

Konzorcijum Logistika Bosne i Hercegovine ranije je ukazivao da bi mjere poput povrata akciza, efikasnijeg obračuna troškova čekanja i uvođenja digitalnih rješenja poput eCMR-a i eFTI-ja mogle pomoći prevoznicima da lakše izdrže tržišni pritisak.

U situaciji kada razlika u cijeni goriva među državama može biti gotovo jedan euro po litru, konkurentnost transportnih firmi sve više zavisi od države u kojoj posluju, fiskalne politike i mogućnosti da unaprijed planiraju troškove.

Pad cijena dizela tokom posljednje dvije sedmice jeste dobra vijest za evropski transport, ali zasad više liči na kratku pauzu nego na stvarni preokret.