Dana 28. oktobra u večernjim satima desila se teška saobraćajna nesreća u kojoj je teško stradala djevojka Maja Rekanović (22) sa područja Doboja.
Udes putničkog i teretnog vozila se desio na magistralnom putu Doboj-Šešlije u naselju Bukovica Velika.
Povrijeđena djevojka je prevezena na Univerzitetski klinički centar Republike Srpske u Banjaluci i uz velike napore liječnika da joj spase život, Maja je nažalost nakon višednevne kome preminula 05. novembra.
Donosimo vam dirljiv oproštaj prijatelja putem društvene mreže Facebook a takst je napisala Ljilja Panić uz molbu Stefana P. i društva iz Kladara.
Posvećeno Maji Rekanović
𝟮𝟯.𝟭𝟬.𝟭𝟵𝟵𝟵 – 𝟱.𝟭𝟭.𝟮𝟬𝟮𝟭
Šta se ovo desilo u našem kraju, otvori se nebo sebi pozva Maju. Sve utihnu kad zazvoniše zvona jako, zašto Bože zar ti žao nije?
Godine samo dvadeset i dvije…
Duge kose, nasmijana lica svima dobra drugarica bila, sad na vječni počinak se sprema. Nema onog ko zaplakati neće, E moj Bože što smo takve sreće.
Kuka majka iza bijela glasa ,,Kćeri Majo, zar ti nije bilo spasa’’?
I sa majkom seke još joj dvije, ništa više neće biti kao prije. Plače tata ,,Kćeri najmilije šta ću sada jadan ja ne bio u crno se sav zavio, nikome ja bol nisam nanio’’.
Ti si mlada i nejaka bila svoj si mladi život izgubila.
Sad na njenom poslednjem ispraćaju na neko od ovog boljeg mjesta ,ne možemo ti reći da ne ideš bez nas. Jer znaš Majo,mi ne možemo poći sa tobom, ali znaj ti ne odlaziš ovo se nama ne događa, ti si tu…u našim srcima, kaplješ niz lica mnogih znanih i neznanih. Oprosti nam što ti ovaj put ne možemo reci : ,,Ne idi!!!’’ ,,Ostani još malo!!’’
Ne ti ne odlaziš, ti ostaješ u našim srcima. Tvoje mjesto uvijek će biti s’ nama, čuvat’ ćemo te od zaborava. A ti, ti nam mahni ponekada kad’ nebo izgubi dugu, budi u njoj, budi u svakoj duginoj boji.
Spokojno spavaj do vječnog susreta, čuvaj nam mjesto kao što si znala na mnogim punoljetstvima , koje smo proslavljali skupa.
Nedostajat’ će nam tvoj glas, ono tvoje kad se zasmiješ, ono nekada kad skupa sjedišmo ispred mjesne zajednice u našem selu Kladari.
Proklete su ove suze padalice što nam se slivaju niz lice, toliko si nam svima blizu meni (Stefan P) i još mnogima u nizu : Tatjani P, Draženu P, Bojanu Ćasi, Pidi, Džabiji, Nataši Đ, Nedi Đ, Stefanu Đ, Njegošu P, Željki P, Mladenu P, Peđi, Violeti, Sanji, Srđani, Pani, Ćeli, Slaviši Đ, Ceci, Neši, Deji, Milovanu, Nikoli, Siniši, Žici, Marku Đ.
Zauvijek ćemo pamtiti tvoje duge kose poput svile, tvoje oči koje su u sebi i neku tajnu krile. Znaš Majo, mi danas ovdje stojimo kao najveći izdajnici, jer ne možemo krenuti sa tobom. Da te svi zajedno ušuškamo, jer zime su duge i hladne i gle opet, suze padalice slivaju se niz lice.
Ovoj priči nema kraja. Ode nam naša Maja.
Tvoji drugari, kojima se srce para.
Volimo te svi iz Kladara!!! 🕊🤍🤍
