Komplet ležaljki i suncobrana na Kraljevoj plaži u Miločeru košta čak 240 eura, a cijena plažnog mobilijara ponovo je otvorila raspravu o tome kome su najatraktivnije plaže na crnogorskom primorju zapravo namijenjene.

Dok dio građana i turista cijenu smatra pretjeranom, iz građanske inicijative “Sveti Stefan” tvrde da se iza ovakvog cjenovnika ne krije samo želja za zaradom od iznajmljivanja ležaljki.

Prema njihovom tumačenju, visoka cijena može služiti kao način da se broj gostiju na plaži ograniči, a prostor učini privlačnijim kupcima luksuznih nekretnina u neposrednoj blizini.

“Kada se cijene ležaljki podignu na apsurdnih 240 eura, stvarni cilj zakupca uopšte nije zarada od dnevnog izdavanja, već dugoročni marketing i zaštita resursa”, naveli su iz inicijative “Sveti Stefan”.

Smatraju da je mogućnost korištenja mirnije i manje popunjene plaže važan adut prilikom prodaje skupih apartmana, posebno kupcima koji traže privatnost i ekskluzivnost.

Iz inicijative navode da bi, kada bi komplet ležaljki koštao primjerice 50 eura uz dvije boce vode, plaža vjerovatno bila znatno popunjenija. Ovako, tvrde, visoka cijena sama po sebi smanjuje broj gostiju.

Posebno su ukazali i na raspored ležaljki, za koji smatraju da je osmišljen tako da svaki set ima što bolji pristup moru i veći osjećaj privatnosti.

Prema njihovim riječima, upravo takav koncept odgovara kupcima luksuznih nekretnina kojima nije važan samo smještaj, već i osjećaj ekskluzivnosti tokom boravka.

Iz građanske inicijative zbog toga upozoravaju da se morska obala, iako je javno dobro, na ovakav način može praktično učiniti nedostupnom većem dijelu građana i turista putem izrazito visokih cijena.

Kritikovali su i sporazume i odluke nadležnih institucija, tvrdeći da prilikom njihovog donošenja nisu dovoljno uzete u obzir moguće dugoročne posljedice po korištenje jednog od najvrjednijih dijelova crnogorske obale.

Cijena od 240 eura tako je postala mnogo više od turističkog cjenovnika. Otvorila je pitanje granice između luksuzne ponude i dostupnosti plaža koje bi, barem u osnovi, trebale ostati dostupne svim građanima i posjetiocima Crne Gore.