U posljednje vrijeme, društvene mreže preplavile su objave o bojkotu trgovina u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Hrvatskoj. Građani su nezadovoljni visokim cijenama, pa su se odlučili na jednodnevni bojkot kupovine kako bi poslali poruku trgovačkim lancima. No, postavlja se pitanje – ima li ovakav bojkot ikakav stvarni učinak?
Kako izgleda bojkot?
Ideja bojkota je jednostavna: jedan dan se ništa ne kupuje, čime se želi pokazati trgovcima da potrošači nisu zadovoljni cijenama. No, u praksi mnogi građani jednostavno unaprijed kupuju sve što im treba. Ako su, recimo, planirali potrošiti 400 KM u petak i 400 KM u subotu, sada samo potroše 1000 KM u petak i preskoče subotu. Dakle, trgovine i dalje ostvaruju isti (ako ne i veći) promet – samo što se on raspoređuje drugačije.
Utječe li bojkot na cijene?
Ekonomska logika kaže da bi dugoročno smanjena potrošnja mogla utjecati na cijene, ali jednodnevni bojkot nema taj efekt. Trgovački lanci prate dugoročne trendove, a ne oscilacije od jednog dana. Ako se želi postići stvarna promjena, potrošači bi morali:
- Dugoročno smanjiti potrošnju u velikim trgovinama
- Podržavati domaće proizvođače i manje trgovce
- Pronalaziti alternative kroz direktnu kupovinu od poljoprivrednika i malih obrtnika
- Pritisnuti vlasti da regulišu cijene osnovnih proizvoda i suzbiju neopravdano visoke marže.
Dakle, ima li logike.
Simbolika ili stvarna promjena?
Bojkot koji traje samo jedan dan više je simboličan čin nego realan pritisak na trgovce. Može poslužiti za podizanje svijesti, ali bez konkretnih promjena u ponašanju potrošača, trgovine neće osjetiti značajan gubitak.
Ako želimo niže cijene, možda je vrijeme da preispitamo svoje potrošačke navike i počnemo tražiti dugoročnija rješenja. Jer, ako u ponedjeljak sve opet bude po starom, onda nismo mi bojkotirali trgovce – nego su oni nas “bojkotirali” s nižim cijenama.
