Mnogi u Bosni i Hercegovini i dalje sanjaju odlazak u inostranstvo, uvjereni da ih tamo čekaju veće plate, sigurnost i mirniji život. No iskustvo jednog državljanina BiH, koji je otišao u Austriju raditi kao vozač autobusa, pokazuje drugu stranu medalje – visoke troškove, pritisak na poslu, jezičke barijere i osjećaj da se trud često ne isplati onako kako se očekivalo.

Takvu priču dijeli jedan vozač autobusa iz Bosne i Hercegovine, koji se nedavno preselio iz Njemačke u Austriju na poziv člana porodice. Usprkos napornom radu, priznaje da jedva sastavlja kraj s krajem i da se svakodnevno pita da li je njegova odluka bila ispravna.

– Ima li ovo uopće smisla ili samo vrtim u krug? – pitao se on na forumu i ukratko opisao svoj problem.

– Prije četiri mjeseca sam se preselio iz Njemačke u Austriju, na poziv člana porodice. Pronašao sam stan, ali od plate mi praktično ništa ne ostaje kada platim troškove stanovanja i hranu – započeo je.

– Primljen sam na nepuno radno vrijeme (20 sati). Firma je u gradu, auto mi ne treba, mogu pješke na posao. To je bio razlog zašto sam prihvatio posao, jer su mi obećali nakon nekoliko mjeseci povećanje na 40 sati nedjeljno. U praksi, plata je oko 1.400 eura. Kada se sve plati, nema štednje, nema sigurnosti. Povremeno mogu raditi dodatno, ali samo kada zamjenjujem nekog ko je bolestan ili odsutan. To nije stalno i ne može se planirati. Čekam povećanje broja sati i plate, ali zasad je sve na ‘možda’. Živim u manjem gradu, zimi je sve stalo i drugih opcija gotovo da nema – opisao je i priznao da se pita šta je pametnije: ostati i čekati da se nešto promijeni ili ponovo tražiti novi početak negdje drugdje, piše Dnevno.hr.

– Nemam financijskog prostora ni mogućnosti da se zadužim kako bih se preselio, jer imam minus na računu… – pojasnio je.

Priznao kako ne govori njemački dovoljno dobro za širu komunikaciju i otkrio svoje troškove:

– Stan 600 eura, internet 60 eura, hrana 350 eura, vraćam jedan dug 200 eura mjesečno i ostane mi 200 eura sa kojima praktično ne mogu ništa značajno uraditi.

“Svaki veći grad vapi za vozačima autobusa”
Korisnici su muškarcu savjetovali da nauči jezik, ali i da traži drugi ili dodatni posao.

“Brate, svaki veći grad vapi za vozačima autobusa, definitivno gledaj dalje, ako ne odmah, onda kad ti se financijska situacija stabilizuje”, “Radiš 20 sati i kukaš da nemaš… Nađi posao na 40 sati pa teško da nećeš imati. Idi kod nekog našeg u restoran i radi kao konobar, peri sudove ili u kuhinji ispomoć. Jedva će dočekati neki naš da mu dođe neko koga može držati na crno”, “Pa vidi, znači da radiš puno radno vreme +1.400 eura toliko bi ti ostajalo ekstra mjesečno viška skoro. I da radiš nešto još sa strane na to puno radno vrijeme, brzo bi sakupio da možeš kupiti stan u BiH negdje i tako čuvati vrijednost svog novca i uvećavati”, “Ima jedna stvar koja se zove traženje novog posla. Probaj je”, glasili su neki od komentara.