Većina građana državnu granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske prelazi automobilom, autobusom ili drugim prijevoznim sredstvom.
Međutim, postoje i putnici koji žele granicu prijeći pješice, noseći samo kofer ili ličnu prtljagu. Razlozi mogu biti različiti, od dolaska po putnika s druge strane granice do nastavka putovanja drugim prijevoznim sredstvom. Postavlja se pitanje je li takav prelazak dozvoljen i mogu li granični policajci odbiti pješaka.
Prema važećem Zakonu o graničnoj kontroli Bosne i Hercegovine, državna granica može se prelaziti samo na graničnim prijelazima, u vrijeme i na način koji je u skladu s njihovom namjenom te uz odgovarajuće važeće putne isprave.
To znači da zakon ne zabranjuje pješački prelazak državne granice kao takav, ali ne omogućava ni automatsko pravo pješacima da koriste svaki granični prijelaz namijenjen cestovnom prometu.
Presudno je je li na određenom prijelazu dopušten pješački promet i postoje li odgovarajući sigurnosni uslovi za takvo kretanje.
Na granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske nalaze se brojni međunarodni cestovni prijelazi, među kojima su Maljevac – Velika Kladuša, Ličko Petrovo Selo – Izačić, Stara Gradiška – Gradiška, Slavonski Brod – Brod i Hrvatska Kostajnica – Kostajnica.
Međutim, činjenica da je neki prijelaz otvoren za međunarodni promet putnika ne predstavlja sama po sebi potvrdu da se njime može proći pješice. Takvo kretanje zavisi od odobrenog načina prelaska, organizacije saobraćaja i uputa nadležnih službi.
Posebno je važno razlikovati osobe koje na granični prijelaz dolaze pješice od putnika koji tokom čekanja odluče napustiti automobil ili autobus i samostalno krenuti prema kontrolnim kućicama.
Takvo ponašanje može predstavljati problem jer se na graničnom prijelazu odvija kontrolisani saobraćaj vozila, a putnici su obavezni postupati prema upozorenjima i naredbama granične policije.
Zakon o graničnoj kontroli BiH, koji je objavljen u Službenom glasniku BiH broj 7/25, propisuje da se osobe na području graničnog prijelaza mogu kretati i zadržavati u skladu s pravilima granične kontrole. Policijski službenici ovlašteni su davati naredbe radi sigurnosti i nesmetanog provođenja graničnih provjera.
Osoba koja želi prijeći granicu pješice mora imati putnu ispravu koja joj omogućava ulazak u drugu državu. Za državljane Bosne i Hercegovine koji putuju u Hrvatsku to je u pravilu važeći biometrijski pasoš, uz ispunjavanje ostalih uslova za ulazak u schengenski prostor.
Ako putnik ima kofer, ruksak ili drugu prtljagu, ona također može biti predmet carinske kontrole. Pješački prelazak ne oslobađa putnika obaveze prijavljivanja robe niti mijenja pravila o dopuštenom unosu proizvoda, novca i drugih predmeta.
Posebnu pažnju potrebno je obratiti na granične prijelaze otvorene za pogranični promet. Oni nisu automatski dostupni svim putnicima, bez obzira na to prelaze li granicu pješice ili vozilom. Njihovo korištenje zavisi od režima prijelaza, putnih isprava i eventualnih posebnih odobrenja.
Važno je i da se prelazak obavi preko obje predviđene granične kontrole. Osoba koja je napustila teritoriju Bosne i Hercegovine ne smije samovoljno zaobići hrvatsku kontrolu ili se kretati izvan dopuštenog prostora.
Građani koji planiraju pješice prijeći preko Maljevca, Izačića ili nekog drugog cestovnog prijelaza trebaju prije polaska provjeriti s nadležnom graničnom policijom je li pješački prolaz na tom konkretnom mjestu dopušten. Nije dovoljno osloniti se na činjenicu da se prijelaz nalazi na običnoj cesti ili da uz prometnu traku postoji prostor za hodanje.
Ako službenici potvrde da je pješački promet dopušten, putnik mora koristiti određeni pravac kretanja i pristupiti kontroli na način koji mu je naložen. U slučaju da pješački prelazak nije predviđen ili trenutno nije siguran, policija može usmjeriti putnika na drugi način prelaska.
To je posebno važno za putnike koji planiraju da ih članovi porodice ili prijatelji čekaju na hrvatskoj strani granice, jer nemogućnost pješačkog prolaska može značiti da moraju promijeniti unaprijed dogovoreni način prijevoza.

