Fiat 600, koji je slavu doživio kao jugoslavenska verzija Zastava 750, popularno zvani Fićo, od 18. oktobra 1955 do 18. novembra 1985 proizveden je u 923.487 primjeraka, navodi AutoPotral.
Premda bi mnogi željeli frizirati prošlost, najpopularniji i najslavniji automobil svih vremena na našim cestama je – Fićo. Izvedenica od ‘maleni Fiat’ označavala je model Zastava 600/750, koji se po licenci Fiata 600/600 d proizvodio u Kragujevcu.
U početku je to bila samo montaža i to su bili najkvalitetniji primjerci. No i oni koji su se proizvodili kasnije, objektivno nisu bili loši. Dapače. Kad se usporede s aktualnim novitetima, s mnoštvom elektronike, mnogi se s nostalgijom sjećaju jednostavne i pouzdane Fićine mehanike.
Proizvodio se i u Španjolskoj, kao Seat 600. Tanjug, informacijska agencija bivše države, 18. oktobra 1955. objavio je da je u tvornici Crvena zastava u Kragujevcu proizveden i testiran prvi licencno proizvedeni primjerak Fiata 600, novog talijanskog aduta koji je službeno predstavljen 5. marta 1955.
Jedan od najslavnijih talijanskih auta svih vremena, kao licencni Fićo (Zastava 600/750), od 18. oktobra 1955. do 18. novembra 1985., kragujevačka je Crvena Zastava proizvela u 923.487 primjeraka.
A priča o najslavnijem autu s ovih prostora počela je ovako: u augustu 1954. Fiat i Crvena Zastava potpisali su ugovor o tehnološkoj suradnji, te su Fiatovi modeli 1400 i Campagnola u dijelovima dopremani u Jugoslaviju, gdje su od njih sastavljani gotovi automobili. No ta su vozila bila namijenjena državnim službama i vojsci.
Tek će Fiat 600, koji će gotovo odmah dobiti i nadimak ‘Fićo’, čije je sklapanje počelo samo nekoliko mjeseci nakon starta proizvodnje u Italiji, otvoriti put do automobila i običnim ljudima, te postati vozilo koje će motorizirati tada jednu, a danas čak sedam država na istom prostoru.
Na blatu i snijegu, Fićo je mogao ići i tamo gdje su drugi automobili zapinjali. Zanimljiv je bio motor – redni četverocilindraš kompaktne i čvrste izvedbe postigao je uspjeh i slavu kakve nitko nije slutio. Fiat 600 je uveo motor serija Fiat 100, 4-cilindraš OHV koncepcije, obujma 633 ccm i snage 21,5 KS. To je bilo dovoljno za brzinu od 100 km/h, što je prije pola stoljeća bio respektabilan rezultat.
Ipak, ubrzo su se javili zahtjevi za snažnijim motorom te je obujam povećan na 767 ccm, a najveća brzina na 110 km/h. Taj model, koji je dobio oznaku 600 D (usprkos znatno većeg obujma) bio je podloga za licencnu proizvodnju iz Kragujevca i njegova je izvedba poznata brojnim našim meštrima.
Bucmasti automobilčić, čija je jednostavna osnovna koncepcija inspirirana legendarnom ‘bubom’ najprije je motorizirala Apeninski poluotok, a potom i ‘sve narode i narodnosti’ na Balkanu Naknadno je iz tog motora napravljena čitava serija motora. Obujam je najprije povećan na 847, a potom na 903 ccm i ta je verzija bila najpopularnija među svim izvedenicama Fiata 600. Ugrađivao se u desetke talijanskih modela.
Najveća novost uslijedila je 1964., kad je Fiat 600 dobio normalna prednja vrata. Nije to bila zadnja dorada, jer je 1965. Fićo dobio podebljana prednja svjetla i takvog ga poznajemo do kasnih 1980-ih.
Izvor: AutoPortal
