Dva dvadesetogodišnjaka dovezena su jučer u Dom zdravlja u Prozoru, gdje je ljekar za jednog mladića mogao samo da konstatuje smrt, dok je drugi prevezen u jednu od mostarskih bolnica, rekao je Srni portparol MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Ljudevit Marić.
Konstatovana je smrt mladića čiji su inicijali I. M. iz Gornjeg Vakufa, u bolnicu je prevezen drugi mladić A. J. iz Kovačević Polja. Marić je rekao da je za sada poznato da je smrt nastupila gušenjem. On je naveo da su na lice mjesta izašli dežurni tužilac Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona sa uviđajnom ekipom Policijske uprave Konjic.
“Naložena je obdukcija smrtno stradale osobe, a preduzimaju se sve neophodne istražne radnje s ciljem rasvjetljavanja svih okolnosti”, rečeno je iz Tužilaštva.
Prema nezvaničnim informacijama mladići su, nakon sinoćnjeg izlaska, prespavali u porodičnoj kući koja, najvjerovatnije, pripada licu čiji su inicijali A. J. i pretpostavlja se da je do tragedije došlo, najvjerovatnije, usljed trovanja ugljenmonoksidom.
Kako mediji doznaju radi se o Imadu Bušatliću, rođen je 2002.godine od oca Ramiza i majke Ramize, u Zastinju (Privoru) kod Gornjeg Vakufa.
O svemu su se oglasili i na stranici Lug-Prozor.info. Poruku prenosimo u cijelosti:
Imad Bušatlić, rođen je 2002.godine od oca Ramiza i majke Ramize, u Zastinju (Privoru) kod Gornjeg Vakufa.
Karađozbegovu medresu je završio 2021.godine (ljetos), a svoj životni hod jutros, 27.džumade-l-uhra 1443.h.g./ 30.januara 2022.godine.
Ovo je jedno od osvjedočenja uvodne poruke Allaha Uzvišenog!
Otišao je u Kovačevo Polje kod Prozora da obiđe svoga školskog prijatelja koji je prije petnaest dana bio u bolnici u TEŠKOM stanju, pa se oporavio.
Bili su to pravi drugovi.
Očito od onih koje je samo smrt i mogla rastaviti!!!
Imad je svoju posljednju ovosvjetsku nafaku u Kovačevu Polju pojeo.
Na tragu je to jedne misli naslovljene kao Medinska poruka dana, 25.ša’bana 1440.h.g./ 30.04.2019.godine, kojakaže:
„Kada čovjek zaspe ne zna ko će ga probuditi, porodica ili meleki radi polaganja računa!“
Svjedokom sam, kao njegov razredni odgajatelj u Karađozbegovoj medresi, da je o namazu i to u džematu izuzetno dobro brinuo.
Koliko je meni poznato ni na njegove ljudske relacije u Medresi se nije niko žalio.
Molim Allaha da ga Svojom milošću svrsta među sretnike, da mu oprosti grijehe – kako za one za koje je činio pokajanje tako i za one za koje nije znao da ih čini.
Molim Allaha da njegovim roditeljima, sestri i ostalim ukućanima podari sabura i snage da njegov gubitak vjernički što lakše podnesu.
A mi?!
Kada legnemo vrijedilo bi da se malo zamislimo da možda i mi nismo sljedeći!?
Za grijehe prema Allahu se pokajmo, a za ružna djela koja prema bilo kome učinismo halala zatražimo!
Autor teksta: Nazif Garib
