Stotine ljudi, uglavnom iz Afganistana, nalazi se na pod otvorenim nebom u Velikoj Kladuši. Bez osnovnih uslova za život, u improvizovanim šatorima na jednoj livadi boravi više od 300 izbjeglica, među kojima je najviše porodica sa djecom.
Uglavnom su to izbjeglice iz Afganistana koje ne žele nazad u svoju domovinu, ali ni u Prihvatni centar “Borići” u Bihaću, jer žele biti blizu granice sa Republikom Hrvatskom, javlja Anadolu Agency (AA).
Mališani sa osmijesima na licima dočekali su ekipu AA na ulazu u kamp. Mislili su da je neko došao da im pomogne. Kada smo rekli da smo novinari opet su se nasmijali i vratili se igri. Nemaju igračke kao njihovi vršnjaci u ostatku svijeta, nemaju tople sobe ili televizore … Oni se igraju na livadi sa improvizovanim igračkama.
Četrnaestogodišnja Nahil Ahberi u kampu se nalazi sa roditeljima i desetogodišnjim bratom.
“Afganistan smo napustili prije oko 4,5 godine. Ovdje smo došli prije otprilike dva mjeseca, a u Bosnu smo stigli prije šest mjeseci. U kampu ne možemo biti preko zime. Hladno je i jako je teško živjeti u šatorima. Posebno je hladno tokom noći“, kaže Nahil.
Kako je kazala, svi žele doći do nekih evropskih zemalja, najviše do Njemačke.
“Kao i drug i ja želim doći do Njemačke. Dugo ne idem u školu i zbog toga se osjećam loše. Nadam se da ću do Njemačke doći uskoro i da ću nastaviti školovanje. Želim biti psiholog i aktivista i možda doći i ovamo i pomagati ljudima. Želim pisati i njihove priče. U Afganistan se ne želim vratiti jer nemam baš lijepe uspomene iz svoje zemlje”, poručila je ova djevojčica.
Među Afganistancima u kampu je i Ibrahim.
“U BiH sam oko 1,5 mjesec. Tu su mi rođaci. Situacija u ovom kampu je jako teška. Dvije ili tri porodice žive u istom šatoru. Teško je jer su djeca sa njima. Želimo preći granicu, želimo otići bilo gdje ako ćemo imati dozvolu za boravak“, naveo je Ibrahim.
Prema njegovim riječima, umorni smo od života u kampovima.
“Život u kampovima nije život. Mi smo ljudi, želimo život, ne bolji od drugih ljudi ali želimo normalne uslove. Umorni smo od borbe. Trebamo državu za nastavak života“, pojasnio je Ibrahim.
Kako je kazao, trenutna situacija u Afganistanu, nakon što su talibani preuzeli kontrolu, je jako teška za sve njih iz te zemlje.
“Ljudi žele da se razvijaju, Tamo su talibani i ISIS, ako se želiš obrazovati, napredovati, učiti, oni će te ubiti. Oni ne žele razumjeti ljude. Mi ne želimo takav život, želimo komunikaciju sa svijetom i razvijati se u skladu sa ostatkom svijeta“, naglašava Ibrahim.
Zadovoljan je kako se policija u BiH ophodi prema njima ali su nezadovoljni uslovima života.
“Hrvatska policija se prema nama ophodi kao prema životinjama. Gdje je ljudskost, humanost? Mi smo ljudi, nismo životinje. Ja se ovako nisam ponašao prema životinjama“, dodao je Ibrahim za AA.
U improvizovani kamp tek je stigao Seid Rashid sa porodicom. Afganistan je napustio prije više od dvije godine.
“U Bosni sam oko 1,5 mjesec. Tri ili četiri puta sam pokušao doći do Slovenije. Međutim, nisam uspio. Veoma je teško preći hrvatsku granicu. Sinoć su nas uhvatili“, ističe Rashid.
Sa njim su supruga, tri sina i kćerka.
“Djeca su mi jako talentovana. Dobri su u matematici, sviraju gitaru i klavir. I ja također sviram klavir, a i davao sam časove. Radio sam kao finansijski službenik u jednoj školi u Afganistanu. Govorim turski, grčki i engleski“, istakao je Rashid.
Situacija u kampu je jako loša, posebno za djecu.
“Ljudi koji su napustili Afganistan, tamo se neće vratiti ni u kojem slučaju. Znate kakva je tamo situacija i da talibani kontrolišu zemlju. Ne mogu se vratiti tamo, a tako razmišljaju svi koji su ovdje i u drugim kampovima“, kazao je Rashid.
Ljudi u kampu pokušavaju stvoriti neke uslove za život, međutim, kako su kazali, ne znaju koliko će uspjeti u tome i kako će se zaštiti od zime koja je pred vratima.
