Putnici koji iz Bosne i Hercegovine putuju prema Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji ili drugim državama Evropske unije često sa sobom nose lijekove za članove porodice, prijatelje ili rodbinu. Mnogi smatraju da u tome nema ništa sporno, posebno ako se radi o nekoliko kutija tableta ili terapiji koju neko redovno koristi. Međutim, upravo takve situacije mogu izazvati dodatne kontrole na granici i dovesti do privremenog oduzimanja lijekova, novčanih kazni ili pokretanja prekršajnog postupka.
Carinske i granične službe imaju pravo pregledati lijekove koje putnik prenosi preko granice i provjeriti jesu li namijenjeni za njegovu ličnu upotrebu. Posebna pažnja posvećuje se lijekovima koji sadrže opojne droge ili psihotropne supstance, kao i lijekovima koji se izdaju isključivo na ljekarski recept.
Ako se tokom kontrole utvrdi da putnik prenosi lijekove koji nisu propisani na njegovo ime, službenici mogu zatražiti dodatno objašnjenje, medicinsku dokumentaciju ili drugi dokaz o svrsi njihovog unošenja. Sama činjenica da se lijek nalazi u originalnom pakovanju ne znači da će automatski biti dozvoljen njegov unos.
Najveći rizik postoji kod lijekova koji sadrže jače analgetike, određene sedative, lijekove za smirenje, terapiju za ADHD, pojedine lijekove protiv epilepsije, kao i preparate koji sadrže kontrolisane supstance. Za njih u mnogim državama vrijede posebna pravila, a često je potrebno imati ljekarsku potvrdu ili posebnu dokumentaciju.
Ako putnik nosi lijekove za člana porodice koji ne putuje s njim, situacija može biti još složenija. Granični službenici tada mogu posumnjati da lijekovi nisu namijenjeni ličnoj upotrebi, zbog čega imaju pravo provesti dodatnu kontrolu i utvrditi sve okolnosti slučaja.
Kada je riječ o uobičajenim lijekovima za hronične bolesti, poput terapije za krvni pritisak, dijabetes, srčane bolesti ili štitnjaču, putnicima se preporučuje da lijekove nose u originalnoj ambalaži zajedno s receptom, otpusnim pismom ili ljekarskom potvrdom iz koje je vidljivo da je terapija namijenjena upravo osobi koja putuje.
Posebno treba biti oprezan prilikom kupovine lijekova u državama izvan Evropske unije. Nije svaki lijek koji se može kupiti bez recepta u jednoj državi dozvoljen za unos u drugu, a određeni preparati podliježu posebnim ograničenjima ili zahtijevaju prethodnu prijavu nadležnim organima.
Granične i carinske službe imaju zakonsko pravo privremeno zadržati lijekove dok ne utvrde njihovo porijeklo, sastav i svrhu unošenja. Ako postoji sumnja da se lijekovi prenose protivno propisima ili u količinama koje prelaze lične potrebe putnika, mogu biti oduzeti, a protiv putnika se može pokrenuti odgovarajući postupak.
Putnicima koji redovno koriste terapiju savjetuje se da prije putovanja provjere pravila države u koju putuju ili kroz koju prolaze, posebno ako koriste lijekove koji sadrže kontrolisane supstance. U mnogim slučajevima upravo odgovarajuća medicinska dokumentacija može spriječiti nepotrebna zadržavanja na granici i dodatne provjere.
Iako većina putnika bez problema prelazi granicu sa svojom terapijom, unošenje lijekova koji nisu propisani na ime osobe koja putuje može izazvati ozbiljna pitanja graničnih službenika. Zbog toga je prije svakog putovanja važno provjeriti propise države odredišta i osigurati da za svu terapiju koju nosite imate odgovarajuću dokumentaciju.
