Tokom ljetne sezone veliki broj građana Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Njemačke putuje automobilima koji nisu u njihovom vlasništvu. Riječ je o vozilima članova porodice, prijatelja, službenim automobilima ili vozilima na leasing. Upravo u takvim situacijama na graničnim prijelazima često dolazi do dodatnih kontrola, a u pojedinim slučajevima putnici budu vraćeni jer ne mogu dokazati da imaju pravo upravljati vozilom.
Na Facebook stranici Granični prijelaz Maljevac svakodnevno pristižu pitanja čitatelja smije li druga osoba prevesti njihov automobil preko granice i koja dokumentacija je potrebna. Iako mnogi vjeruju da je dovoljno imati saobraćajnu dozvolu i vozačku dozvolu, službeni propisi pokazuju da situacija nije uvijek tako jednostavna.
Prema informacijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, hrvatski propisi ne propisuju da vozač mora imati punomoć vlasnika vozila kako bi upravljao tuđim automobilom. Međutim, Hrvatski autoklub izdaje međunarodnu dozvolu za upravljanje tuđim motornim vozilom upravo kako bi se otklonila svaka sumnja da se vozilo koristi nezakonito u inostranstvu. MUP naglašava da granična policija ima pravo obaviti detaljne provjere vozača i vozila kada postoji sumnja u zakonitost korištenja automobila.
Važno je razlikovati hrvatske propise od pravila države u koju putujete. Činjenica da Hrvatska ne zahtijeva punomoć ne znači da je neće tražiti druga država ili da granična policija neće zatražiti dodatne dokaze o pravu korištenja vozila. Upravo zbog toga međunarodna punomoć ili ovlaštenje vlasnika vozila predstavlja jedan od najvažnijih dokumenata prilikom putovanja automobilom koji nije registriran na vozača.
Posebnu pažnju treba obratiti na službena vozila. Ako automobil pripada firmi, preporučuje se da vozač kod sebe ima službeno ovlaštenje ili putni nalog s pečatom i potpisom odgovorne osobe. Kod vozila uzetih na leasing ili dugoročni najam također treba provjeriti dopušta li ugovor izlazak vozila iz države i prelazak međunarodne granice.
Kod rent-a-car vozila pravila su još stroža. Većina kompanija zahtijeva prethodno odobrenje za prelazak državne granice, a bez tog dokumenta vozaču može biti zabranjen izlazak iz zemlje ili može izgubiti osigurateljno pokriće u slučaju nezgode.
Ako granična policija posumnja da vozač nema pravo koristiti vozilo, može zadržati vozilo radi provjere identiteta vlasnika, provjeriti podatke u međunarodnim bazama te privremeno odgoditi prelazak granice dok se ne utvrde sve okolnosti. U slučajevima kada se posumnja na krađu ili drugo kazneno djelo, postupak može biti znatno duži.
Ne postoji jedinstvena novčana kazna samo zbog toga što vozač nema punomoć vlasnika vozila. Međutim, posljedice mogu biti ozbiljne ako država u koju se ulazi zahtijeva takav dokument ili ako vozač ne može dokazati zakonito korištenje automobila. Tada može uslijediti odbijanje ulaska ili izlaska, vraćanje s graničnog prijelaza, višesatno zadržavanje te dodatne policijske provjere. Ako se tokom kontrole utvrde i drugi prekršaji, poput nevažećih dokumenata, neosiguranog vozila ili drugih nepravilnosti, primjenjuju se novčane kazne propisane zakonima države u kojoj je prekršaj utvrđen.
Stručnjaci zbog toga preporučuju da vozači koji putuju tuđim automobilom prije polaska pripreme ovjerenu punomoć ili međunarodno ovlaštenje, iako ono nije obavezno u svim državama. Takav dokument u praksi često ubrzava graničnu kontrolu i otklanja svaku sumnju u zakonito korištenje vozila.
