Sezona godišnjih odmora u Bosni i Hercegovini istovremeno je i sezona velikih svadbi. Mladencima iz dijaspore ili njihovoj rodbini često se poklanjaju novac, zlatni lančići, narukvice, dukati i drugi vrijedni predmeti.

Međutim, činjenica da je nešto namijenjeno kao svadbeni poklon ne znači automatski da se može prenijeti preko granice bez prijave. Za gotovinu i zlato ne vrijede ista pravila, a problem najčešće nastaje kada putnik carinicima ništa ne kaže, iako u torbi ili automobilu ima poklon velike vrijednosti. Portal GPMaljevac.COM vam donosi određena pravila.

Novac se ne carini kao roba, ali ga nekada morate prijaviti

Kada rodbina iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Švicarske ili neke druge države dolazi na svadbu u Bosnu i Hercegovinu i nosi kovertu s novcem, na taj novac se na granici ne obračunava carina samo zato što je riječ o poklonu. Ipak, postoji obaveza prijavljivanja većih iznosa. Osoba koja preko državne granice BiH fizički prenosi 10.000 eura ili više, odnosno protuvrijednost tog iznosa u drugoj valuti, dužna je gotovinu prijaviti carinskom službeniku. Prijava se odnosi i na novac koji osoba nosi za nekog drugog, a ne samo na vlastita sredstva.

Obrazac za prijavu može se dobiti na međunarodnom graničnom prijelazu. U njemu se navode podaci o osobi koja nosi novac, vlasniku i budućem primatelju, iznosu, porijeklu novca, njegovoj namjeni, pravcu putovanja i vozilu kojim se granica prelazi.

Sama prijava ne znači da će carina uzeti dio novca niti da se automatski plaća neka naknada. Njena svrha je da carinski organ evidentira fizički prijenos većeg iznosa i, prema potrebi, provjeri njegovo porijeklo.

Zato je uz veću svotu pametno imati dokaz koji objašnjava odakle novac dolazi. To može biti potvrda banke o podizanju gotovine, izvod s računa, ugovor o darovanju ili druga dokumentacija koja odgovara konkretnoj situaciji.

Najskuplja greška nije nošenje veće svote, nego pokušaj prelaska granice bez prijave. Carinski službenici BiH već su u ranijim kontrolama privremeno oduzimali desetine hiljada dolara osobama koje novac nisu prijavile prilikom ulaska u zemlju. Nakon oduzimanja slijedi daljnji postupak pred nadležnim organima, a putnik mora objašnjavati porijeklo i namjenu novca.

Posebno je rizično rasporediti tuđi novac među više putnika samo kako bi svaka osoba formalno nosila iznos ispod granice za prijavljivanje. Carinik može pitati ko je stvarni vlasnik novca, kome je namijenjen i zašto ga prenosi više osoba.

Dakle, nije problem u tome što se mladencima želi pokloniti veći iznos. Problem nastaje kada se novac pokušava sakriti ili kada putnik ne može uvjerljivo objasniti čiji je i odakle potiče.

Za zlatni poklon vrijede drugačija pravila

Zlatni lančić, narukvica, dukat, prsten ili drugi komad nakita nije gotovina. Na granici se tretira kao predmet, odnosno roba, čak i kada je kupljen isključivo kao svadbeni poklon.

Uprava za indirektno oporezivanje BiH navodi da se robom nekomercijalnog karaktera smatraju i predmeti za koje je jasno da su pokloni. Takva roba može biti oslobođena uvoznih dažbina samo do propisane vrijednosti.

Putnik prilikom ulaska u BiH može bez plaćanja uvoznih dažbina unijeti ostalu robu nekomercijalnog karaktera vrijednu do 600 KM po putniku i danu. Pravilo vrijedi bez obzira na to dolazi li osoba automobilom, autobusom ili avionom. To znači da zlatni poklon čija je vrijednost do 600 KM može biti obuhvaćen putničkim oslobađanjem, pod uslovom da količina i okolnosti pokazuju da se zaista radi o privatnom poklonu, a ne o robi namijenjenoj prodaji.

Ako osoba nosi nekoliko novih lančića, veći broj dukata ili više komada nakita u originalnim kutijama, carinik može zaključiti da se ne radi o uobičajenom svadbenom poklonu nego o robi koja mora proći redovan carinski postupak.

Česta je zabluda da bračni par koji zajedno putuje ima zajedničko oslobađanje od 1.200 KM pa može bez dažbina unijeti jedan zlatni predmet te vrijednosti.

Pravila ne funkcionišu tako.

Ako jedan komad nakita vrijedi više od 600 KM, njegova vrijednost ne može se podijeliti na dvije ili više osoba. UIO BiH kao primjer navodi da se vrijednost jednog predmeta skupljeg od 600 KM ne može dijeliti među putnicima kako bi se ostvarilo oslobađanje. Dažbine se u takvom slučaju obračunavaju na cijelu carinsku vrijednost tog predmeta, a ne samo na dio iznad 600 KM.

Drugim riječima, ako zlatna narukvica vrijedi 1.000 KM, nije moguće reći da 600 KM pripada jednom, a preostalih 400 KM drugom putniku. Riječ je o jednom nedjeljivom predmetu. Carina će vrijednost najčešće utvrđivati na osnovu računa. Ako račun ne postoji, službenik može vrijednost procijeniti prema raspoloživim podacima, vrsti nakita, težini, finoći zlata i tržišnoj cijeni.

Lični nakit nije isto što i novi svadbeni poklon

Prsten, lančić ili narukvica koje putnik već koristi i nosi kao vlastiti nakit u pravilu se mogu smatrati dijelom ličnog prtljaga. U službenim informacijama za putnike lični nakit navodi se među predmetima za ličnu upotrebu.

Ipak, nije dovoljno samo izvaditi novi lančić iz kutije i staviti ga oko vrata prije dolaska na granicu. Carinski službenik procjenjuje sve okolnosti, uključujući količinu nakita, način pakovanja, račune, deklaracije i objašnjenje putnika.

Nakit koji je kupljen u inostranstvu, tek treba biti predan mladencima i ima veću vrijednost teško se može prikazati kao stari lični predmet samo zato što ga putnik trenutno nosi.

Osobe koje iz BiH putuju u inostranstvo s vlastitim skupocjenim nakitom, a zatim se vraćaju, trebale bi prije putovanja razmisliti o dokazu da je nakit već bio u njihovom vlasništvu. Račun, fotografije, procjena vrijednosti ili prethodna carinska prijava mogu spriječiti raspravu prilikom povratka. Ako vrijednost novog zlatnog poklona prelazi dozvoljeno oslobađanje ili nisu ispunjeni drugi uslovi, predmet treba prijaviti carini. Tada se mogu obračunati uvozne dažbine i PDV. Tačan iznos ne može se unaprijed odrediti samo na osnovu činjenice da je riječ o zlatu, jer zavisi od vrste predmeta, carinske vrijednosti, tarifnog razvrstavanja, zemlje porijekla i dokumentacije koju putnik posjeduje.

Oslobođenje do 600 KM, kada su ispunjeni uslovi, obuhvata i oslobađanje od PDV-a. Međutim, kada jedan predmet vrijedi više od 600 KM, dažbine se mogu obračunati na njegovu ukupnu vrijednost.

Zato račun iz zlatare ne treba bacati. On carinicima pokazuje stvarnu nabavnu vrijednost, opis nakita i datum kupovine. Bez računa procjena može potrajati, a vrijednost koju utvrdi carinski organ ne mora biti jednaka iznosu koji putnik tvrdi da je platio.

Šta kada mladenci nakon svadbe nose novac iz BiH

Druga situacija nastaje kada mladenci nakon svadbe skupljene poklone nose iz Bosne i Hercegovine prema zemlji u kojoj žive.

Ako ukupna gotovina koju jedna osoba fizički prenosi iznosi 10.000 eura ili više, novac se mora prijaviti. Za rezidente Federacije BiH iznošenje iznosa većeg od propisanog može zahtijevati i prethodno odobrenje Federalnog ministarstva finansija. Među razlozima zbog kojih se odobrenje može tražiti nalaze se pokloni i pomoć članovima uže porodice, uz odgovarajuću dokumentaciju.

Mladenci koji žive u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji ili drugoj državi EU moraju voditi računa i o pravilima Evropske unije. Pri ulasku u EU ili izlasku iz nje prijavljuje se gotovina u iznosu od 10.000 eura ili više. EU pravila pod pojmom gotovine obuhvataju i određene zlatne kovanice te zlatne poluge, ali ne i običan nakit na isti način.

Prijava na bosanskohercegovačkoj granici ne zamjenjuje prijavu pri ulasku u Evropsku uniju. Putnik mora ispuniti obaveze na obje strane granice.

Carina i porez na poklon nisu ista stvar

Carinska kontrola završava pitanjem je li novac pravilno prijavljen i jesu li za uneseni zlatni predmet plaćene potrebne uvozne dažbine.

Porez na primljeni poklon druga je tema. Njegova primjena može zavisiti od mjesta prebivališta mladenaca, vrijednosti poklona, odnosa između osobe koja poklon daje i osobe koja ga prima, kao i propisa entiteta, kantona ili države u kojoj mladenci žive.

Zbog toga činjenica da je novac uredno prijavljen na granici ne predstavlja automatsku potvrdu da ne postoji nikakva druga porezna obaveza. Kod većih iznosa, zlatnih poluga, vrijednih dukata ili poklona koji se polažu na bankovni račun treba sačuvati podatke o darodavcu i dokaz da je riječ o svadbenom poklonu.

Banke također mogu tražiti objašnjenje porijekla novca kada se na račun odjednom položi veća količina gotovine.

Putnik koji nosi nekoliko stotina eura u koverti i zlatni lančić razumne vrijednosti najčešće neće imati ozbiljan problem. Situacija se mijenja kada su u automobilu desetine hiljada eura, skupi dukati, zlatne poluge ili veći broj novih komada nakita.

U takvim slučajevima najgora odluka je šutjeti i nadati se da carinik neće pregledati prtljag.

Prijavljivanje ne znači automatsko oduzimanje novca ili zlata. Ono omogućava da se utvrdi porijeklo, namjena i eventualna obaveza plaćanja dažbina. Neprijavljivanje, s druge strane, može dovesti do privremenog oduzimanja, prekršajnog postupka i mnogo većeg troška od onoga koji bi nastao da je poklon odmah prijavljen.