U našu redakciju je došla poruka naše čitateljice koju prenosimo u cijelosti:
Domovino, želim ti nešto reći
volim te, ali preko nekih stvari ne mogu preći.
Gledam unazad stvari koje se dešavaju
nesta onaj merak, koji mi naglašavaju.
I ona rečenica :”nigdje k’o u Bosni nema života” neka mi neko objasni, gdje je njena ljepota?
Smrt, ubistva nedužnih ljudi
to je ono što nam nudi.
Poskupljenje svih stvari,
pa i ona plata čovjeka davi.
Dok plati račune, lijekove kupi
tako iz dana u dan mora da trpi.
Svi oni koji su nešto znali
svoje papire negdje drugo su dali.
Ne što su htjeli i imali volju
nego da bi gradili budućnost bolju.
Jer tebi više nema spasa,
dok ti pišem, ostajem i bez glasa.
Nije mi svejedno, volim te i previše
a svjetlo u tebi prerano ugasiše.
Narod na svakom koraku traži pravdu
a ja sam već odavno izgubila nadu.
Izgubila u ono:”promijenit će se, bolje će biti i Bosna će jednom zasjeniti”.
Imati liječenje, bolje uslove
a ona se ne miče dalje od nule.
A ni zakon za sve ne važi
pa hajd ti onda nešto dokaži.
Uh domovino, zašto baš ti
da imaš predsjednika tri?
Zašto baš ti, da imaš takvu vlast
pa te odvede u propast?
A draga si mi, najdraža samo da si malo prema narodu blaža.
Vratila bih se, radovala svakom tvom prazniku kada budeš ugađala i “običnom” radniku.
A do tada iz tuđine čestitam Dan državnosti gdje smo svi jednaki i puni ravnopravnosti.
Autor: Zerina Parić za GPMaljevac.com
