Trend iseljavanje stanovništva iz Bosne i Hercegovine nastavljen je protekle i ove godine, uprkos teškoj situaciji uslovljenoj lošom epidemiološkom slikom uzrokovanom pojavom i širenjem korona virusa, piše Fahrudin Vojić za Portal Al Jazeera.
Potvrđuju to i statistički podaci istraživačke publikacije Utjecaj pandemije COVID-19 na migracije stanovništva u Bosni i Hercegovini, koju su radili Faruk Hadžić, Admir Čavalić i Damir Bećirović. Publikacija je objavljena i prezentirana na Međunarodnoj znanstveno-stručnoj konferenciji pod nazivom “Gastarbajterska iseljenička poema – od stvarnosti do romantizma”, koja je održana na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.
Podaci iz 2019. godine pokazuju da približno 450.000 državljana Bosne i Hercegovine boravi u zemljama Evropske unije, navodi se u publikaciji, a odlazak prvenstveno mlađe populacije uz povećanje broja penzionera, dodatno komplicira ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini.
Kako izaći iz začaranog kruga
Istraživanje je urađeno tokom septembra 2020. godine na uzorku od 546 ispitanika. Polovina ispitanika je kao potencijalni razlog napuštanja Bosne i Hercegovine navela pitanje egzistencije. Korupciju i nepotizam 17,2 posto ispitanika navodi kao razloge za odlazak iz zemlje, a 15 posto ispitanika kao razlog navodi političku neizvjesnost.
“Bitno je navesti da smo dio opšteg trenda iseljavanja sa područja Zapadnog Balkana. Druge zemlje regije također imaju iste ili slične probleme. Bosna i Hercegovina neće ostati bez radne snage, ali iseljavanje vodi padu produktivnosti rada i uopšteno manjem potencijalu ekonomskog rasta. Rastemo tek dva do tri posto godišnje u normalnim okolnostima”, pojašnjava Admir Čavalić, jedan od autora ove publikacije.
Riječ je, kaže, o začaranom krugu, kada niže stope ekonomskog rasta vode ka većem iseljavanju, što posljedično smanjuje mogućnosti za značajnim progresom u matičnoj zemlji.
“Očekujem da će tržište reagovati na način da će se više uvoziti radne snage, prvenstveno niskokvalifikovane, i da će biti značajanijih kapitalnih investicija sa ciljem smanjivanja učešća rada u proizvodnji kao što su robotizacija, digitalizacija, automatizacija procesa i slično.”
Hitne reforme i bolji odnosi s dijasporom
Dodaje kako se ovo se još uvijek ne dešava te da je mogući razlog to što pandemija korona virusa još traje.
“Pet puta više građana se odrekne državljanstva naše zemlje godišnje u odnosu na one koji ga dobiju. Posljedice već sada dolaze na naplatu – nestabilnost velikih socijalnih sistema, koji počivaju na principima generacijske solidarnosti, odnosno konkretnije doprinosa. Imamo nestabilne sisteme penzijsko-invalidskog osiguranja, zdravstvene, sisteme socijalne zaštite, pa čak i obrazovanje dolazi u krizu zbog manjeg broja djece”, ističe Čavalić.
U zaključcima ovog istraživanja navodi se da je teško očekivati kako će nakon popuštanja mjera i stanja uzrokovanog pandemijom dovesti do smanjenja migracija te da je realnije za očekivati novi val odlazaka, prvenstveno mladih, u zemlje EU-a.
“Ono što zabrinjava je da ćemo pravo iseljavanje imati tek kada uđemo u EU, a shodno iskustvima zemalja poput Bugarske i Rumunije. Imamo dva tipa rješenja – hitne reforme, s fokusom na ekonomiju, odnosno dva ciljna indikatora – veća zaposlenost i više plate. Drugo rješenje je defanzivno po prirodi i odnosi se na unapređenje odnosa s dijasporom. Potrebno je izvršiti transformaciju dijaspore – od socijalne ka investicionoj. Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja koja najviše ovisi o vlastitoj dijaspori”, smatra Čavalić.
Krajina prva na iseljeničkom valu
Na temelju rezultata empirijskih istraživanja može se ustvrditi da većina ispitanika nije zadovoljna kvalitetom života i mogućnostima profesionalnog ostvarenja u Bosni i Hercegovini i da zbog toga očekuju da svoje ciljeve mogu ostvariti odlaskom iz zemlje.
“Očekivalo se da će pandemija usporiti odlazak, barem zbog tehničkih poteškoća samog odlaska i rada vani. To se nije desilo. Razumijevajući da se zemlje EU-a brže oporavljaju od Bosne i Hercegovine, moguće da će u narednim mjesecima doći do značajnijeg odlaska naše radne snage koja je potrebna kako bi se taj oporavak ostvario”, ističe Čavalić.
Da Boysanska krajina prednjači kada su migracije lokalnog stanovništva u pitanju najbolje govore podaci Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Unsko-sanskog kantona (USK) o broju podnesenih zahtjeva za izdavanje potvrde o nekažnjavanju u svrhe odlaska u inostranstvo.
“Takvih uvjerenja u 2020. godini izdano je 9.185, dok je u prvih nekoliko mjeseci ove godine izdano 2.217 uvjerenja. U migracijama prednjači Bihać, zatim Cazin, a potom Velika Kladuša i Bosanska Krupa”, kaže Ale Šiljdedić, glasnogovornika kantonalnog MUP-a.
Ljudi odlaze, vlasti se ne ne obaziru
Sveukupno gledajući, Krajinu je od januara 2020. do maja 2021. godine napustilo 11.400 osoba. Glavni razlog odlaska građana je nezaposlenost, a činjenica da među osobama koje napuštaju svoju domovinu je i visokoobrazovani kadar. Prema nezvaničnim procjenama, USK je samo u januaru ove godine napustilo 1.000 osoba.
Uprkos ovako crnim statistikama vlasti u Bosni i Hercegovini kao da ne brinu. Tome u prilog govori činjenica da nakon svih ovih godina koliko traje iseljavanje stanovništva nisu učinile niti jedan bitan korak ka smanjenju migracija, niti su radili na strategiji koja bi se dugoročno bavila mjerama koje bi ublažile ovaj trend i posljedice koje se nakon toga očekuju.
