Da Bosna i Hercegovina ima veliki problem s nedostatkom radnika, reći će vam danas svaki poslodavac. Međutim, koliko je situacija zaista dramatična možda ponajbolje pokazuje nedavno objavljeni oglas za poso u Banjaluci u kome se traže “vitalni penzioneri” različitih zanimanja za stalni ili povremeni posao.
I nekoliko penzionerki ili “nezaposlenih dama”.
Pored angažovanja penzionera, u BiH je i sve više radnika iz Bangladeša, Indije i Nepala.
Posljednja u nizu bh. firmi koja se odlučila za radnike iz Nepala jeste firma “Bujic” iz Konjica, koja je angažovala 12 radnika i jednog kuhara iz ove zemlje, za rad na gradilištu, odnosno u restoranu.
Kako su objasnili iz ove firme, bili su prinuđeni da uvezu radnike iz Nepala, jer u Konjicu, pa i šire, nije bilo dovoljno stručnog građevinskog kadra koji bi mogao obaviti ugovorene radove, a cijeli proces oko sređivanja papirologije za strane radnike trajao je pet, šest mjeseci.
Međutim, bh. poslodavci svjedoče još jednom trendu – povratku bh. radne snage iz inostranstva.
Potvrdila je to i Snježana Kopruner, direktorica “GS Tvornice mašina Travnik” (GS TMT), koja zapošljava oko 400 ljudi, a trenutno je u potrazi za novim radnicima, jer otvara dva nova pogona, jedan u Rami, a drugi u Zenici.
„Kod nas u firmi je fluktuacija minimalna, gledamo da koliko god možemo povećamo plate. Firma GS-TMT u zadnjih 18 godina, koliko radi u BiH, nije podijelila dobit, sva dobit se reinvestira i gledamo da se povećaju plate radnicima, jer zadovoljan radnik je najbolji radnik. Mi imamo oko 400 radnika, nedostaje nam ih još, jer otvaramo dva nova pogona, jedan u Rami, jedan u Zenici. Ono što me pozitivno iznenadilo jeste da se za posao i u Zenici i Rami uglavnom javljaju mladi ljudi koji se vraćaju iz inostranstva. Mislim da je to jedna dobra poruka i poslodavcima i politici. Kod nas su najviše radnici iz metalne struke, zavarivači, CNC operateri, bravari, ali i inženjeri, ekonomisti itd…“, rekla je.
Komentarišući ova tri primjera, Dominik Raškaj, marketing i PR Manager na portalu BoljiPosao.com, kaže da je očigledno da su poslodavci, kako bi zadržali kvalitet proizvoda, ali i krajnje kupce s kojima sarađuju, zbog nedostatka radne snage na tržištu, primorani zapošljavati penzionere i strane radnike. Sve se ovo dešava, dodaje, u trenutku kada nas i dalje napušta kvalitetna radna snaga koje najviše nedostaje u ugostiteljstvu, hotelijerstvu, medicini, ali i u građevinskom sektoru.
„Ono što mi posebno smeta jest da, iako je BiH trenutno u dosta boljem položaju od većine Europskih zemalja iz više faktora, naši građani i dalje napuštaju državu“, ističe Raškaj, napominjući i da je činjenica da je kod nas sve prisutnija radna snaga iz Pakistana, Nepala i Indije. Međutim, za radnike iz ovih zemalja uglavnom je potrebna dodatna obuka da bi se prilagodili evropskom tržištu rada i kvalitete. Ističe i da obuka u 80 posto slučajeva izostaje, te da je u tom pogledu zanimljivo tursko tržište radne snage, jer je riječ o radišnim ljudima koji se puno lakše prilagođavaju našim uslovima rada.
Upravo se ova tema spominjala, dodaje, i na Weekend Media Festivalu, koji je ovog vikenda održan u Rovinju, a gdje je više direktora iz IT sektora potvrdilo da imaju ogroman nedostatak radne snage, te da svoje kancelarije otvaraju i u trećim zemljama.
Međutim, ono što je sve prisutniji trend u BiH jeste povratak radne snage iz EU.
Primjer firme iz Travnika jasno pokazuje, dodaje Raškaj, da se i u BIH može naći dobar i kvalitetno plaćen posao, a ovakvih priča je sve više sa prostora cijele BiH.
„Onaj ko želi da radi, trudi se i bori, može u svom poslu ostvariti jako dobra primanja i u Bosni i Hercegovini. Takođe, ono što mi je drago jeste da se ulaganja u nove proizvodne pogone u BiH svakodnevno povećavaju, što je jako bitan faktor. U neformalnom razgovoru s Guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem na panelu “Jedna kriva riječ” na Weekend Media Festivalu dotakli smo se trenutne ekonomske situacije u Europi i složili se da se ulaganja moraju kontinuirano nastaviti kako ne bi došlo do produbljivanja krize. A upravo zato se naši građani, pa i oni mladi, vraćaju, a vraćaće se i u još većoj mjeri, jer su trenutno u zemljama poput Njemačke, Austrije, Danske i drugih zemalja ulaganja u znatnom padu. Pored toga, troškovi življenja su znatno porasli, pa se brojne tvrtke i građani bore s rekordnom inflacijom izazvanom energetskom krizom. Osim toga, trenutno plate, i pored jednokratnih pomoći, ne prate inflaciju. Do nas dolazi dosta informacija o povratku radne snage, međutim, građani, iz njima znanih razloga, ne žele stati pred kamere, jer ih je vjerojatno sramota reći da su se vratili. Ono što je još interesantnije jeste da se dosta stranih ulagača raspituje o tržištu BIH, Srbije, pa i Hrvatske, dakle, tržištu zemalja koje su neovisne o energetskoj krizi, kako bi svoje pogone preselili upravo u ove tri države. Na ovaj način, BiH ima idealnu priliku riješiti pitanje odlaska radne snage, ali i povratka, barem dijela onih koji su ranije otišli, naravno, uz odgovarajući financijski stimulans“, ističe Raškaj.
I za kraj, zaključimo riječima Snježane Kopruner – poslodavci moraju biti svjesni da je zadovoljan radnik najbolji radnik i samo kao takav on može najbolje i dati: „Vi imate radnike koje plaćate 2.000 KM ili 2.500 KM, zbog toga što vam radnik treba, ali i ne samo zato, već i zbog toga što to čovjek zaradi. I mislim da ono što radnik zaradi, to mu treba i platiti.“
