Kada se spomene cifra od 13 milijardi konvertibilnih maraka (BAM), ona nosi težinu koja može odražavati različite aspekte društva.
Autor: (Dinko Rizvić – GPMaljevac.COM)
Na primjer, upravo toliki iznos stanovnici Federacije Bosne i Hercegovine uložili su u kladionice u periodu od 2016. do 2023. godine. Paralelno, gradnja jednog od najmodernijih aerodroma na svijetu, Istanbul Airport, koštala je 13,6 milijardi BAM. Ova dva primjera pružaju upečatljiv uvid u prioritete i tokove novca u društvu, otvarajući pitanja o njegovom usmjerenju i dugoročnim posljedicama.
Istanbul Airport: Infrastruktura koja pokreće ekonomiju
Aerodrom “Istanbul”, otvoren 29. oktobra 2018. godine, simbol je ambicije i vizije Turske da postane globalni transportni centar. Njegova gradnja zahtijevala je ulaganje od 13,6 milijardi BAM, a u 2022. godini kroz njega je prošlo 64 miliona putnika, što ga čini najprometnijim aerodromom u Evropi i petim na svijetu.
Ovaj aerodrom nije samo zgrada – on je motor ekonomskog rasta, povezujući kontinente, podstičući turizam i otvarajući nova radna mjesta. Ulaganja u infrastrukturu poput ove predstavljaju dugoročnu viziju koja može transformisati cijele regije.
Kladionice: Fenomen društva u tranziciji
S druge strane, 13 milijardi BAM uplaćenih u kladionice u Federaciji BiH u sedmogodišnjem periodu predstavlja izazov društvu. Kladionice su postale svakodnevica mnogih građana, posebno u ekonomskim uvjetima gdje se mnogi nadaju brzom dobitku. Međutim, ovaj fenomen često ima visoku cijenu: od ovisnosti, narušavanja porodičnih odnosa do smanjenja produktivnosti u društvu.
Iako su kladionice značajan izvor prihoda za državu kroz poreze i naknade, njihova sveprisutnost otvara pitanje moralne odgovornosti i regulative. Mogu li se ovi tokovi novca preusmjeriti u sektore poput obrazovanja, zdravstva ili infrastrukture?
Dva različita pogleda na ulaganje
Kada uporedimo ova dva primjera, dolazimo do ključne razlike: ulaganje u aerodrom predstavlja stvaranje vrijednosti koja ima potencijal za razvoj i napredak, dok ulaganja u kladionice uglavnom odražavaju društveni problem bez stvaranja trajnih benefita.
Ove cifre nas tjeraju na razmišljanje o društvenim prioritetima. Da li smo spremni kao društvo ulagati u projekte koji donose dugoročnu korist, ili ćemo nastaviti podržavati obrasce koji često vode u stagnaciju? Vrijeme je da preispitamo tokove novca i resursa kako bismo osigurali održiv razvoj budućih generacija.
