U Hrvatskoj je oko 787.000 građana izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, što predstavlja 20,7 posto ukupnog stanovništva. To znači da se s ovim problemom suočava gotovo svaki peti stanovnik, pokazuju najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku.

Prema službenim podacima, 19,5 posto građana ostvaruje prihode ispod praga rizika od siromaštva. Za jednočlano domaćinstvo taj prag iznosi oko 753 eura mjesečno, odnosno 9.034 eura godišnje. Budući da se neto minimalna plaća u Hrvatskoj kreće oko 800 eura, velik broj radnika s najnižim primanjima nalazi se vrlo blizu granice siromaštva.

Podaci Eurostata pokazuju i da gotovo petina građana navodi kako vrlo teško podmiruje osnovne životne troškove, dok oko dva posto stanovništva živi u uvjetima teške materijalne oskudice i ne može priuštiti osnovne životne potrebe. Najugroženije su starije osobe, umirovljenici s niskim mirovinama i samci, kod kojih je rizik od siromaštva znatno veći od državnog prosjeka.

Najveća stopa rizika od siromaštva zabilježena je u Panonskoj Hrvatskoj, gdje iznosi 28,6 posto, dok je najniža u Gradu Zagrebu sa 11,4 posto. Dubrovačko-neretvanska županija i dalje se nalazi među područjima s nižim rizikom od siromaštva, ponajviše zahvaljujući turizmu i višim prosječnim primanjima.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da statistika ne prikazuje uvijek stvarno stanje na terenu. Sve se češće govori o takozvanom skrivenom siromaštvu koje pogađa građane koji nemaju dodatne prihode od turizma ili iznajmljivanja nekretnina, već žive isključivo od plaće ili mirovine. Upravo su visoki troškovi stanovanja, rast cijena hrane, režija i svakodnevnih životnih potreba dodatno opteretili kućne budžete brojnih porodica.

Poseban problem predstavljaju cijene nekretnina. U Dubrovniku su cijene stanova u novogradnji dosegnule oko 7.000 eura po kvadratnom metru, zbog čega je kupovina vlastitog doma za veliki broj građana postala gotovo nedostižna. Mladi teško pronalaze i podstanarski smještaj, dok visoke kirije dodatno povećavaju finansijski pritisak.

Sociolozi upozoravaju da se razlika između najbogatijih i najsiromašnijih građana posljednjih godina sve više produbljuje. Dok dio stanovništva ostvaruje značajne prihode od turizma, velik broj zaposlenih radi za prosječne ili minimalne plaće koje sve teže prate rast životnih troškova. Inflacija i kontinuirano poskupljenje osnovnih proizvoda dodatno su smanjili kupovnu moć građana, zbog čega sve više porodica, uprkos zaposlenju, teško podmiruje osnovne životne potrebe.