Finska razmatra jednu od najambicioznijih reformi tržišta rada u Evropi – uvođenje četverodnevne radne sedmice uz radno vrijeme od šest sati dnevno. Ideja, koja posljednjih godina sve češće dobija podršku u javnosti i stručnim krugovima, ima za cilj smanjenje stresa, bolju ravnotežu između privatnog i poslovnog života te očuvanje ili čak povećanje produktivnosti.
Zagovornici ovog modela rada ističu da savremeno društvo mora drugačije posmatrati pojam bogatstva. Umjesto da se ono mjeri isključivo visinom prihoda, sve se češće naglašava vrijednost slobodnog vremena. Kraće radno vrijeme, prema tom pristupu, zaposlenima omogućava više prostora za porodicu, odmor, lični razvoj i hobije, što dugoročno pozitivno utiče na mentalno zdravlje i kvalitet života.
Među onima koji su otvoreno podržali ovakvo razmišljanje je i bivša premijerka Finske Sanna Marin, koja je u više navrata isticala da su ljudi najproduktivniji kada imaju dovoljno vremena za oporavak i privatni život. Prema njenim stavovima, iscrpljeni radnici ne mogu davati maksimum, dok odmorni i motivirani zaposlenici češće donose inovativna rješenja i postižu bolje rezultate.
Istraživanja i pilot-projekti provedeni u različitim zemljama već su pokazali da skraćeno radno vrijeme ne mora nužno značiti pad efikasnosti. Naprotiv, u mnogim slučajevima zabilježen je rast produktivnosti, manji broj bolovanja i veće zadovoljstvo zaposlenih. Upravo na tim iskustvima Finska gradi raspravu o mogućem sistemskom zaokretu.
Ako bi se ovakav model rada zaista implementirao na nacionalnom nivou, Finska bi mogla postati primjer drugim državama i pokrenuti širu globalnu raspravu o budućnosti rada. U vremenu kada su sagorijevanje na poslu i nezadovoljstvo radnim uslovima sve izraženiji, pitanje ravnoteže između posla, sreće i blagostanja postaje jedno od ključnih društvenih tema.
