U pregovorima o koaliciji stranke se raspravljaju o mnogim važnim pitanjima, strogo ograničenje brzine na autoputevima nije jedno od njih. Može se uvesti potezom olovke, ali nadamo se da barem slobodni demokrati neće biti prevareni pseudoargumentima koji navodno govore u prilog tome.
Njihovo prvo: svi drugi ga već imaju. To je najslabije, jer se iz njega ništa ne može zaključiti. Ako sve države zaglibe do ušiju, hoće li to biti tačno?
Neki sumnjaju i da se više radi o prihodu. Svima im je zajedničko da ograničenja brzine datiraju iz vremena kada su automobili bili nesigurni, a inteligentna kontrola saobraćaja nije bila poznata.
Danas postoje različiti propisi koji uzimaju u obzir obim saobraćaja i vremenske prilike; dopuštena brzina je tada često znatno ispod strogog ograničenja o kojem se govori. Ovdje se više radi o sigurnosti na njemačkim najsigurnijim cestama nego o nefleksibilnim propisima.
S druge strane, teško je shvatiti zašto bi, na primjer, prodajnog predstavnika koji je prije toga ujutro bio na otvorenom putu pri 160 km/h trebalo progurati ograničenje.
Vrijeme je novac, a visoki prosjek putovanja uštedio je nekoliko noćenja u hotelu. Tvrdnja da ograničenje brzine ne košta ništa je pogrešna. Većina se zalaže za to u istraživanjima, nastavlja se. To je barem nepošteno, jer uvijek je lako zabraniti nešto što vama samima ne treba. Treba pitati one koji često voze na velike udaljenosti autocestama, a koliko je poznato, većina je protiv.
No nije li ograničenje brzine važna komponenta u borbi protiv klimatskih promjena? Prema Federalnoj agenciji za okoliš, Tempo 130 bi mogao uštedjeti gotovo 2 miliona tona CO2 godišnje. To zvuči kao puno, sve dok se ne stave u odnos sa približno 700 miliona tona koje Njemačka emitira u cjelini, to je čista klimatska kozmetika. Moguće uštede uzimaju se i iz taloga kafe, čak i ako broj dolazi od zvaničnika. U izvještaju postoji mnogo pretpostavki čija je realnost upitna, nije dovoljno samo pročitati sažetak. Iznad svega, morate znati koliko brzo automobili zapravo voze kako biste izračunali potencijalnu uštedu, idealno bilo gdje i bilo kada. Niko ne zna, istraga se temelji na starim podacima s nekoliko mjernih mjesta.
Institut za njemačku ekonomiju upravo je predstavio novu procjenu, prema kojoj samo neki voze brže od 130, a ako jesu, onda noću – barem u Sjevernoj Rajni -Vestfaliji. Sada se ne može poreći da što brže vozi automobil, to više troši. To bi govorilo o nultoj brzini. Ali budite oprezni, po definiciji, električni automobili uopće ne ispuštaju zagađivače; ideja da ih se izuzme iz ograničenja bila bi tada samo logična. Tako nešto moglo bi čak povećati i usporenu prodaju.
