U jednom od najuglednijih naučnih časopisa na svijetu, The Lancetu, objavljeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo 20-ak uglednih britanskih naučnika koje je došlo do zaključka kako cijepljeni mogu biti odgovorni za proboje zaraza SARS-CoV-2 virusom, jer nose sličan viralni teret kao i zaražene osobe koje se nisu cijepile.
To istraživanje – Community transmission and viral load kinetics of the SARS-CoV-2 delta (B.1.617.2) variant in vaccinated and unvaccinated individuals in the UK: a prospective, longitudinal, cohort study – potpisao je, između ostalih, i Neil M. Ferguson, čovjek koji je svojedobno gurnuo Britaniju u lockdown, i poznat je po tome da je sklon davanju izrazito pesimističnih epidemioloških prognoza.
Istraživanje je financirao britanski National Institute for Health Research, te se nipošto ne radi o naučnom projektu koji na bilo koji način pokušava prikazati opasnosti pandemije manjima nego jesu ili iskriviti naučne činjenice.
Ključni zaključak istraživanja u svojoj suštini ipak ide u potpuno suprotnom smjeru od prevladavajuće teze u Europi prema kojima ljudima koji su cijepljeni covid potvrde mogu služiti kao propusnice jer ne prenose zarazu. Ovo istraživanje dodatni je kako programi cijepljenja protiv covid-19 bolesti ne mogu osigurati zaustavljanje širenja zaraze. Uostalom, to su ranije pokazali i podaci koji su pristizali iz zemalja s ranim i sveobuhvatnim programima cijepljenja, kao što je Izrael.
Istraživanje je, pojednostavljeno prepričano, u osnovi pratilo tzv. sekundarni napad zaraze u kućanstvima kroz grupu cijepljenih i necijepljenih. Utvrdili su da je taj sekundarni napad zaraze kod u potpunosti cijepljenih 25%, a kod necijepljenih 38%. To znači da cijepljenje smanjuje rizik širenja zaraze, ali niti blizu toliko značajno koliko se ranije vjerovalo. Istraživanje je, nadalje, utvrdilo kako se kod cijepljenih mogućnost širenja zaraze povećava s dužim vremenskim rasponom od zadnje doze cjepiva. Vrlo važan faktor utjecaja, ocijenili su u zaključku, jest interakcija virusa i domaćina u ranoj fazi infekcije jer može predodrediti putanju množenja virusa, piše jutarnji.hr.
Na važnost ove britanske studije upozorio je i vrlo ugledni Eric Topol objavom na Twitteru u kojoj je objasnio važnost ključnih zaključaka. Jedan od tih zaključaka, prema Ericu Topolu, jest da ova studija „…nažalost ističe kako su učinci cjepiva na redukciju prijenosa minimalni u kontekstu cirkulacije delta varijante“.
Topol nosi cijeli niz naučnih i stručnih titula, a, između ostalog, je i glavni urednik Medscapea.
Odgovarajući na tvrdnje na Twitteru kako se cijepljenjem učinkovito može zaustaviti širenje zaraze na ovo novo britansko istraživanje pozvao se i jedan od vodećih autoriteta, Francois Balloux, dirktor UCL Genetics instituta i profesor na londonskom University Collegeu. Ustvrdio je kako su zaključci prema kojima se cijepljenjem zaustavlja širenje zaraze preoptimistični. Ispod je njegova reakcija na Twitteru nakon prvotne objave australskog profesora mikrobiologije Petera Collignonija.
Ključni zaključci istraživanja grupe britanskih naučnika sintetizirani su u jednoj tablici koja donosi ključne nalaze. Iz te tablice vidljivo je da je u grupi kućnih kontakata od 126 potpuno cijepljenih 31 imalo pozitivan PCR test što je pak interpretirano kao stopa napada virusa od 25%. U grupi necijepljenih 40 osoba njih 15 imalo je pozitivan PCR test što je interpretirano kao stopa sekundarnog napada od 38%. Treba primijetiti da tu brojčano dominiraju cijepljeni jer je u Britaniji veći dio populacije cijepljen.
Sve ovo ukazuje kako priče o covid propusnicama kao društvenom oružju u sprečavanju širenja zaraze nemaju previše smisla, pogotovo ne ako pojedini stručnjaci predlažu produženje važenja covid potvrda. Covid potvrde u osnovi su se svele na neku vrstu marketinga ciljanog popularizaciji cijepljenja. No, od popularizacije cijepljenja u četvrtom valu pandemije otvara se kao puno ozbiljnije pitanje što ako cijepljeni uz covid potvrde šire zarazu u bolnicama ili domovima umirovljenika. Sva mjesta u kojima boravi više imunokompromitiranih osoba bi, ako ništa drugo, trebala provoditi obavezne brze antigenske testove koji su relativno jeftini. Oni nisu apsolutno pouzdani, ali ispada da su sigurniji pokazatelj je li netko zarazan ili nije od covid potvrde.
